Šešlija, koja je i član gradskog Savjeta za zaštitu potrošača Doboj formiranog prije dvije godine, rekla je da komisije za prigovore u okviru preduzeća i dalje ne rade svoj posao onako kako bi trebalo, budući da preduzeća podnesak potrošača tumače kao pritužbu.
Ona je upozorila da prigovori na usluge od ekonomskog interesa ne bi trebalo da se realizuju na takav način.
Prema njenim riječima, sva komunalna preduzeća u ovom gradu su formirala komisije za prigovore, ali je saradnja sa Savjetom u početnoj fazi jer još nisu razumjela da Savjet razmatra izvještaje o prigovorima i da je vidljivo da pojedina preduzeća nemaju prigovore građana zato što ih ne razmatraju u zakonskom obliku.
– Ta preduzeća podnesak potrošača tumače kao pritužbu, a ne kao prigovor, i sama odlučuju šta će sa tim potrošačem mimo svih struktura. Podnesak se ne prihvata kao prigovor, pa se on ne uklapa u Zakon o zaštiti potrošača, stoga se ne saziva komisija za prigovore u tom preduzeću koja nema šta da razmatra, a time ni da pošalje Savjetu za zaštitu potrošača, koji opet nema odgovarajući izvještaj da procentualno utvrdi brojnost i prirodu žalbi – pojasnila je Šešlija.
Ona je posljedice koje nastaju kada se zaobilaze komisije za prigovore pojasnila na primjeru Direkcije za izgradnju i razvoj grada, koja na ime komunalne naknade ima oko 6.000.000 KM nenaplaćenih potraživanja, a za koje je uskraćen budžet grada Doboj.
– Ljudi su se žalili da su tuženi 2015. ili 2017. godine, a da je naplata došla tek u ovoj godini. Vi ne znate ili se pravite da ne znate da ste tuženi i zbog čega ste tuženi. Da li je neko i dalje u tom stanu ili je novi vlasnik. Sve su to dileme koje bi se svele na minimum da ispravno radi komisija za prigovore i da se pitanje otpisa rješava unutar preduzeća – napomenula je Šešlija.
Ona smatra da je naplata takvih potraživanja posredstvom suda preskupa nevezano za to da li je tuženi iznos od 50 KM ili 1.000 KM.
Šešlija je ukazala i na problem prirode poslovanja i raspolaganja pojedinim podacima o građanima kojim raspolaže Direkcija za izgradnju i razvoj grada kao servis, odnosno posrednik gradskog Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove.
Ona je izrazila nezadovoljstvo što se olako prelazi preko potrebe kontinuirane edukacije potrošača, koji su u obavezi da plaćaju komunalnu naknadu, preduzeća koja pružaju ekonomske usluge i odgovornih u Gradskoj upravi.
Šešlija je dodala da mišljenje Savjeta nije obavezujuće za lokalni parlament, koji je opet u zakonskoj obavezi da prije donošenja odluke naglasi da je ona razmatrana u Savjetu i upozna odbornike o tome.
– Ono što je bitno jeste da smo ispunili svu zakonsku formu. Ono što nedostaje jeste harmonizovati zakone, jer nije dovoljno napisati da neka pitanja iz Zakona o komunalnim djelatnostima treba da se usaglase sa Zakonom o zaštiti potrošača. Zakon o zaštiti potrošača treba da je stariji od Zakona o komunalnim uslugama i da u svim situacijama bude leks specijalis – napomenula je Šešlija.
Šešlija je istakla da će se tako preduprijediti situacije da se, na primjer, javno preduzeće koje pruža usluge od opšteg ekonomskog interesa pozove na odluku svog upravnog/nadzornog odbora kao razlog nepostupanja ili nesprovođenja nekog akta.