Autor je u ovoj dokumentarističkoj knjizi vjerno zabilježio ispovijesti preživjelih Srebreničana i tako budućim generacijama ostavio djelo od izuzetne vrijednosti.
Knjiga predstavlja svjedočenje Hasana Mehmedovića koji je preživio genocid u Srebrenici i, sa još nekoliko svojih sugrađana, proveo 80 dana u šumama prije negoli se domogao slobode.
O ovom važnom svjedočenju o počinjenom genocidu i strahotama onih koji su preživjeli put smrti do slobodne teritorije, kao promotori, govorili govorili su Husein Omerović i protagonisti knjige Muhizin Omerović Đile i Hasan Mehmedović. Njihova obraćanja u kojima su govorili o detaljima svog puta ka slobodi prisutne su dirnuli do suza.
Insert iz knjige čitao je Hamza Mustafić, učnik šestog razreda Osnovne škole “Mirsad Prnjavorac”, a samu promociju moderirao je Amir Mustafić.
Prigodnim riječima u ime organizatora obratio se Hajrudin Mešić, predsjednik Bošnjačjke zajednice kulture “Preporod” Vogošća.
– Ova i slične promocije koje organizujemo jesu neka vrsta podsjetnika na ono što nam se dešavalo tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, nešto što bi rado zaboravili ali nikada ne smijemo zaboraviti, rekao je Hajrudin Mešić. Prepuna sala večeras nam daje neki vjetar u leđa jer nam govori o tome da ima još ljudi kojima je stalo do istine i pravde. Mi koji smo preživjeli, preživjeli smo nekim čudom. U vremenu pred nama moramo se napajati istinom koja će nas jačati i snažiti naše jedinstvo kako više nikada ne bi dozvolili da umjesto u svoju snagu vjerujemo u čuda.
-Knjiga “Put smrti do slobode” jeste autentično svjedočenje ljudi koji su putovali 80 dana od Potočara do slobode, odnosno do sela Nezuk, kaže Husein Omerović. Na tom putu, razdaljine od 70 kilometara, nailazili su na smrtonosne prepreke na svakom koraku, prije svega od artiljerije neprijatelja, vatrenog oružja. Oni pričaju priču koju su ranije potvrdili svi oni koji su pisali autobiografska djela vezanu za to da su Bošnjaci na tom putu smrti i nade ubijani ili zarobljavani od strane srpske vojske koji su, nerijetko, ulazili među Bošnjake i unosili smutnju među njima. Osim oruđa i oružja Bošnjake je pratila glad i žeđ jer je voda na otvorenom, uglavnom, bila zatrovana. Oni su, iako mladi ljudi, bili toliko mentalno i duhovno jaki da nikad nisu prestali vjerovati u slobodu i u susret sa svojima. Svjesno su radili sve što je u njihovoj moći da se domognu slobode što im se na kraju, uz Božju pomoć, i ostvarilo.
Ispričali su svoju priču, neku vrstu autentičnog svjedočenje koje je mjerodavno i pred međunarodnim i domaćim sudovima a nama ostaje da ovu vrijednu knjigu čitamo i koristimo.
-Ja sam neko ko je zajedno sa Hasanom preživio genocid u Srebrenici, kaže Muhizin Omerović Đile.
Naša priča je jedna od hiljade ispričanih priča preživjelih a više od 8000 neispričanih o patnji, golgotama i svemu što nas čekalo na putu smrti. Naše priče su neka vrsta opomene budućim generacijama da se napajaju istinom te kako, u vremenu pred nama, ne bi prolazili kroz slične nedaće. Tada ali i danas smo pomalo bili naivni kao narod. Nismo vjerovali da može doći do rata. Dok je gorilo u Hrvatskoj bukvalno smo čekali da plamen rata zahvati i nas. Iz naših priča treba izvući pouku, da se snažnije borimo za državu, za njene institucije jer narodi bez države, kao što je historija pokazala, jesu oni koji će postati meta novih genocida.
Hasan Mehmedović je govorio o nekim scenama sa kojima su se suočavali na ovom putu do slobode.
– Nama djeci nije bilo lako, rekao je Hasan Mehmedović.
Niko iz grupa koje su se izvlačile iz Srebrenice nije sa sobom želi da vodi djecu, a nama je samo trebao neki autoritet, neko kome možemo vjerovati. Na neki način bili smo im teret. No, mi ni jednog trenutka nismo gubili nadu da ćemo se domoći slobode. Mine, psi koji su tragali za nama, glad, žeđ, strah… sve smo to na neki način odagnali od sebe i s vjerom u dragog Allaha išli tamo gdje nas je čekala svjetlost slobode. Dragi Allah je htio da preživimo, da budućim generacijama govorimo o zlobu kojoj su nas izložile naše dojučerašnje komšije. Možda nekada i oprostimo. No, ono kroz šta smo prolazili nikada nećemo moći zaboraviti.
Autor Suvad Ćehić nije prisustvovao promociji. On rođen je 1958. godine u Biljanima kod Ključa. Od 1972. godine živio je u Prijedoru. Početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, uhapšen je i prinudno zatočen bio u agresorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Sa ostalim logorašima prognan je iz Bosne i Hercegovine. Kao ratni muhadžir boravio je u Travniku, Ljubljani, Jesenicama. Danas živi u Njemačkoj.
Pored romana “Putem smrti do slobode” iza njega su i romani “Trnopolje”, “Samo m rtvi istinu znaju”, Hamza gastarbajter”, te knjige poezije “Trnje u očima”, “Sabah Bosnu budi”. Koautor je više drugih djela.