Radi se o zbirci ratnih priča o sudbinama ljudi koji su se tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BH 1992.-1995. godine usprotivili agresoru na našu zemlju, nastalih tokom autorovog rada u televizijskoj emisiji “Sasvim iskreno” koja se emituje na televiziji “Igman”.
O ovom projektu, pored autora, kao promotori, govorili su: profesor Hajrudin Mešić, predsjednik BKZ “Preporod” Vogošća i Ferid Spahić, junak jedne od priča objavljenih u ovom djelu.
Promociju je, vrlo znalački, moderirao Amir Mustafić.
-Ova knjiga je plod moje dugogodšnje emisije “Sasvim iskreno” koju radim na televiziji “Igman”, kaže Anes Džunuzović. Imam blizu 300 ratnih priča koje ću, nakon ove knjige, ukoričiti u svojim narednim projektima. Jedan dio su priče o našim gazijama, našim herojima a drugi dio su priče o žrtvama genocida i drugih zločina kojim smo bili izloženi tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine. Ovakvi projekti su važni zbog kulture sjećanja. Evo, ovih dana svjedočimo izjavi Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu koji, ne da nezna već svjesno, u istu ravan stavlja Aliju Izetbegovića sa presuđenim ratnim zločincima koji su vršili genocidne radnje u našoj zemlji. To je nedopustivo. Naša borba za narativ ne smije stati. Jako je važno da priče iz ovakvih i sličnh knjiga dođu do biblioteka širom naše zemlje kako bi se mlade generacije napajale istinom o onom šta nam se dešavalo. Također, važno bi bilo ovakva djela prevoditi na strane jezike kako bi istina, to naše najjače oružje, došla do svih ljudi širom svijeta. Cilj agresora nije bio taj da ima etnički čiste prostore naše zemlje već da pobije ljude. To se najbolje vidi po sudbini Bošnjaka Višegrada. Kada su oni izbjegli iz ovog grada u Goražde agresor je imao etnički čist Višegrad. No, zbog svog osnovnog cilja vezanog za ubijanje ljudi pozvao je višegrađane da se vrate i onda, kad su to oni učinili, pohapsio ih i počeo ubijati.
Ferid Spahić, iz Višegrada, koji trenutno živi u Ilijašu, jedini je preživio strijeljanje iz grupe od 50 višegrađana povedenih na likvidaciju. Nije govorio o ovoj priči koja je štampana u knjizi “Heroji Bosne”. Istakao je to kako danas ljudi na društvenim mrežama imaju hiljade prijatelja, a u stvari ne znaju ko im je od njih, uistinu, onaj pravi na koga se mogu osloniti.
-Imao sam prijatelja Srbina sa kojim sam odrastao u Višegradu, kaže Ferid Spahić. Krvi bi mu svoje dao da mu je trebala. Međutim, tokom minulog rata moj “prijtelj”, ne samo da nije našao za shodno da mi kaže bježi ovdje nisi siguran, nije ništa učinio da me spasi od koljača. Sreo sam se sa njim nakon rata. Međutim, kad sam mu stavio do znanja činjenicu da je on opljačkao i spalio moju kuću u Višegradu, prestao je da mi se javlja. Kuću bi opljačkao i zapalio, zasigurno, neko drugi. Međutim mene je zaboljelo to što ju je uništio moj prijatelj.
Da je bilo i pravih prjatelja druge nacionalnosti ispričao je priču jednog svog druga vezanu za to kako je jednu grupu Bošnjaka, od zločinačke ruke Milana Lukića i drugih koljača, spasio jedan Srbin kojeg je, nakon što ih je proveo do slobodne teritorije, Milan Lukić likvidirao. Iako je teško, svoju priču, nastojim kazivati gdje god mogu. Ne zbog toga da bih sebe nešto veličao već zbog toga da drugima otvorim oči kako nikad nebi pravili greške koje sam ja nekada pravio. Nisam neki vjernik pretjerani ali neka silanebeska me spasila od strijeljanja. Ponekad se pitam je li istina sve to što sam doživio i preživio. Kako će sutra o tome razmišljati mladi ukoliko im ne ostavimo istinu, zapise o tome kroz šta smo prolazili.
-Neke od ratnih, vrlo potresnih ali istinitih priča koje je Anes snimao na televiziji prenio je na papir i na ovaj način ponudio javnosti, istakao je Hajrudin Mešić. Kada ih čitate prepoznaje se ista matrica agresora po kojoj je radio genocidne namjere u svim djelovima naše zemlje. Sve su isplnirali. No jedno nisu znali. Nisu znali koliko je veliko srce heroja koji su branili svoju domovinu. Hvala onima koji su u ovom projektispričali svoje priče. Dobro bi bilo da svako ko je u mogućnosti uradi isto jer mnoge priče padaju u zaborav sa odlaskom svjedoka sa ovog svijeta.
Među prisutnima na promociji bio je Sadik Čutura koji je Anesu Džunuzoviću poklonio dva toma svoje knjige “Od Misoče do Kruševa”. Radi se o ratnom dnevniku sa Iliaškog, Vogošćanskog, Brezanskog, Vareškog i Olovskog bojišta od 1992. do 1995. godine. Naravno, Sadik je dobio poziv da o ovom kapitalnom djelu govori u njegovoj emisiji “Sasvim iskreno”.
Inače, pored “Heroji Bosne”, iza Džunuzovića su još tri knjige “Lanet Olsun” o zločinima nad Bošnjacima Istočne Bosne u prvim mjesecima ageresije na Bosnu i Hercegovinu, “Zelena transverzala” izabranih intervjua iz perioda 2003-2012. ggodine, te jedna koautorska sa Admirom Mulaosmanovićem “Umjerenost u politici i djelovanju Alije Izetbegovića”.