Radi se o autobiografskom djelu u kojem autor, govori o turbulentnom i teškom vremenu i golgotama kroz koje je prolazio sa svojim sugrađanima koji su bili izloženi brutalnoj agresiji i torturama doživljenim i preživljenim u prijedorskim logorima smrti Omarska i Manjača.

Šta se sve u Prijedoru i oko njega dešavalo tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine prisutni su imali priliku da čuju iz prve ruke, od čovjeka koji o golgoti nije izmišljao priče već je istu osjetio na svojoj koži i pretočio u rukopis “Deseta vrata pakla”.
O ovom djelu, pored autora, kao promotor, govorio je Dr.sc. Zlatan Hrnčić, dok je promociju moderirao potpisnik ovih redova.
-Ovom promocijom BZK “Preporod” podsjeća na 31. maj 1992. godine kada su lokalne vlasti u Prijedoru, predvođene Srpskom demokratskom strankom, naredile svim sugrađanima nesrpske nacionalnosti da na kuće okače bijele plahte, a oko ruku da nose bijele trake, kaže Hajrudin Mešić, predsjednik BZK “Preporod” Vogošća.

-Želimo ovim činom da budemo glas i podrška onima koji više nisu sa nama. Među 4.000 ubjenih civila tog kraja je i 102 ubijene djece kojima prijedorska vlast, još uvijek, osporava izgradnju spomen-obilježja koji bi svjedočio ovom monstruoznom zločinu.
Sjećanje na Prijedor, njegove žrtve i žrtve svih građana Bosne i Hercegovine, nije poziv na osvetu već poziv na razvijanje boljih međunacionalnih, međuljudskih i svih drugih vrijednosti kako se slično zlo nikada i nikome više nebi ponovilo.

-Istinu o onome kroz šta se prošlo i šta se doživjelo tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, ne treba skrivati već je treba javno obznaniti, ne sa ciljem izazivanja bilo kakve mržnje ili osvete prema drugima i drugačijima, već zbog toga da generacije koje dolaze svojim ponašanjem, učenjem, radom i zalaganjem ne dozvole da se slične golgote nikada više i nikome ne ponove,kaže Zlatan Hrnčić.
Knjiga Rezaka Hukanovića “Deseta vrata pakla” ne tjera na osvetu već jednostavno nastoji da u nama probudi potrebu za sjećanjem jer “onaj ko zaboravi svoju istoriju ista će mu se ponoviti”.
Ovom knjigom Rezak Hukanović je, veoma znalački, širu javnost upoznao sa nečim što se kosilo sa ljudskim razumom, o zvjerstima vezanim za ubitstva i protjerivanja ljudi, silovanjima, uništavanju privrednih, kulturnih i vjerskih objekata, o postojanju zloglasnih srpskih logora, te organizovanog i namjernog istrebljenja jednog naroda, o genocidu koji se, bukvalno, zbivao pred očima svjetske javnosti.

Trebalo je imati hrabrosti za takvo što, jer i sjećanja na ono kroz šta se prolazilo bude nove traume. Rezak Hukanović je hrabrosti i snage za takvo nešto očito imao.
-Nakon Danteovog Devetog kruga pakla mislili smo da je to zadnje što bilo koga može snaći, kaže Rezak Hukanovć. No, naslov moje knjige govori o tome da krugova pakla još ima. Istina, nismo mogli vjerovati u to da će tih krgova biti u Prijedoru i drugim gradovima naše zemlje. Ono što većinu nas, koji smo tokom minulog rata, prolazili golgotu prinudnog zatočenja, najviše boli to što su izvršioci zločina nad namabili naši dojučerašnji prijatelji, komšije, školski drugovi… U odnosu na druge bilo mi je teško jer je sa mnom bio prinudno zatočen i moj maloljetni sin. I meni i njemu je bilo teško gledati kakve su nad nam krvave spletke radili i kako su nas maltretirali. Knjiga “Deseta vrata pakla” jednostavno je izašla iz moje duše i širom počela, istinom, svjedočiti o zlodjelima koja su u našoj zemlji činjena nad nedužnim narodom. Sreća. Ostalo se živo. Tijela mnogih ubijenih ostala su u brojnim masovnim grobnicama. Vratili smo se u svoj prijeratni kraj. No, nije lako svakodnevno gledati one koji su nad nama zločine činili, a koji se danas kočopere podržavajući izjave rukovodstva Republike srpske. Unosi to nemir u srca onih koji teško zaboravljaju traume kroz koje su prolazili u minulom ratu.

Uz knjigu “Deseta vrata pakla” prisutnima je predstavio i sviju novu knjigu poezije “Pijesak u očima”. Sudeći po reakcijama na neke od pjesama iz te knjige, a koje je pročitao, zasigurno, će i ovo štivo naići na dobru podršku čitalaca.