Polaganjem cvijeća na Spomen obilježju poginulim igračima Nohgometnog kluba „Unis“, u kojem je, prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, svoje aktivnosti ispoljavao i Hakija Mršo, delegacije Koordinacije boračkih odruženja, Općine Vogošća i stranaka koje participiraju u općinskom zakonodavnom tijelu, odale su počast ovim herojima koji su poginuli na današnji dan 1992. godine, na padinama brda Žuč, u odsudnoj borbi protiv agresorskih falangi koje su atakovale na slobodne vogošćanske teritorije.
-Najmanje što možemo učiniti za naše heroje jeste to da ne dozvolimo da njihove zasluge padnu u zaborav, istakao je u svom obraćanju Bilal Bogilović, predsjednik Udruženja „Bosnae-Zelene beretke“ Općine Vogošća. Ponosni smo na to što vogošćanski nogometni stadion nosi ime našeg saborca, ime koje s ponosom danas, na svakom sportskom događaju ovdje, spominju oni koji loptom žele baratati isto onako kao je to činio naš Hakija Mršo.
O zaslugama vogošćanskih heroja i potrebi čuvanja sjećanja na njih, pored Bilala, govorili su Migdad Hasanović, Načelnika Općine Vogošća i Omer Osmanović, Ministar za boračka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo.
-Svojim radom, učenjem i zalaganjem budimo najbolji u poslovima kojima se bavimo, rekao je Migdad Hasanović. Tako ćemo na najbolji način, našu domovinu Bosnu i Hercegovinu učiniti onakvom o kakvoj su, u najtežim bitkama, sanjali Hakija, Remzija i njihovi saborci.
-Ovakve i slične manifestacije jesu prilika da se mladim generacijama prenosi istina o naošj herojskoj borbi, istakao je, između ostalog, Omer Osmanović.Istina je naše najjače oružje.Njome govorimo o tome kako agresor, bez obzira koliko bio jak, nije uspio savladati otpor onih koji su branili svoj kućni prag, svoje porodice i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Prigodne literarne radove pročitali su Merima Aganović i Mahir Kopić, članovi sekcije izviđača Udruženja „Bosnae-Zelene beretke“.
Prije ove manifestacije, članovi udruženja boraca „Bosnae-Zeleneberetke“ Općine Vogošća, obišli su mezar Hakije Mrše na Šehidskom mezarju Kovači i Remzije Veje na sarajevskom mezarju Stadion.
Inače, Hakija Mršo, rođen je 1963. godine u Ilovici kod Goražda. Pred agresiju na našu zemlju stanovao je u vogošćanskom naselju Svrake. Zajedno sa ocem i druga dva brata, u aprilu 1992. godine, uključio se u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ispoljavao je izuzetnu hrabrost u borbenim dejstvima koja su se izvodila na padinama brda Žuč. Pogino je na Mujkića brdu na dužnosti komandira čete Vogošćanskog odreda. Nekoliko dana prije pogibije uručeno mu je najveće ratno priznanje “Zlatni ljiljan”. U spomen na njega fudbalski stadion u Vogošći nosi njegovo ime.
Remzija Vejo, rođen je 1955. godine u Foči. Prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu živio je u Vogošći gdje je bio i zaposlen. Po osnivnju “Patriotske lige BiH” uključio se u njen rad i istakao se kao jedan od vrsnih organizatora otpora. Na početku rata obavljao je dužnost zamjenik komandanta Specijalne jedinice koja je učestvovala u izvođenju borbenih dejstava na području cijelog Sarajeva. Pogino je na dužnsti komandanta Četvrtog vogošćanskog odreda. Krasila ga izuzetna hrabrost i odlučnost. Jedna ulica u Vogošći danas nosi njegovo ime.