
Na centralnom skupu vezanom za obilježavanje Dana logoraša ove općine, ali i Ilijaša, Nahoreva, Hadžića, Sarajeva, Sokoca, Visokog i drugih mjesta čiji su građani, tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.godine, u vogošćanskim kazamatima bili prisilno zatočeni, bilo je mnogo okupljenih.

-Ukoliko mi budemo ti koji će zaboraviti onda moramo biti svjesni da našoj djeci ostavljamo nezdravu i nesigurnu budućnost.
Osim Ahmeda Hide o golgotama kroz koje su prolazil prisilno zatočeni građani govorili su još Migdad Hasanović, načelnik općine Vogošća i Ahmed Kulanić, direktor Memorijalnog centra Sarajevo.

-Nastojat ćemo da i u vremenu pred nama, u granicama naših mogćnosti, iznalazimo načine da ovoj kategoriji stradalnika pomognem, rekao je Migdad Hasanović. Pozivam vas da svako od nas, u svom domenu i djelokrugu rada, učinmo sve da ne zaboravimo žrtve, da činimo sve da se o našim golgotam priča, jer ako zaboravim stvaramo preduslove da nam se ponovi sve ono kroz šta smo prolazili u vremenu iza.




Ahmed Kulanić je prisutne upoznao o toku radova na izgradnji Muzeja stradanja građana BiH koji se gradi na lokalitetu Pansiona “Kon Tiki” u Vogošći u čijoj se blizini nalazi zloglasni logor “Bunker”.
-Uvjeren sam da ćemo sljedeće obilježavanje Dana logoraša upriličiti na prostoru budućeg Muteja stradanja građana BiH, istakao je, između ostalog, Ahmed Kulanić. Buduće generacije, kad već ne mogu u školskim klupama, imat će priliku da se tu napajaju istinom o onome šta se na ovim prostorima dešavalo tokom odbrmben-oslobodiačkog rata BiH 1992.-1995.godine, kako, u vremenu pred nama,nebi dozvolile da se bilo šta slično, bilo kome dešava.


-Ono što je najviše boljelo to je bilo saznanje da nas fizičkim, psihičkim i drugim torturama izlažu naše dojučerašnje komšije, naši prijatelji i školske kolege koje su se bukvalno, preko noći pretvorili u zvijeri, rekao je Nijaz Salkić, jedan od prvih logoraša Općine Vogošća. Čekati da dođeš na red, mučenje je i veće od samih batina koje smo dobijali. Kroz kakve smo golgte prolazili najbolje govori aforizam, potpisnika ovih redova, u kojem se kaže “Da je Dante danas živ umjesto PAKAO napisao bi BUNKER”.
Brojne delegacije Koordinacje boračkih udruženja Općine Vogošća, Općine Vogošća, stranaka koje participiraju u radu Općinskog vijeća Vogošća te Saveza logoraša u BiH, Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo i Udruženja logoraša Ilijaša, Nahoreva, Hadžića, Sarajeva, Sokoca, Visokog, Jablanice i drugih mjesta čiji su građani, tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.godine, u vogošćanskim kazamatima bili prisilno zatočeni, polaganjem cvijeća na Spomen obilježje ubijenim logorašima u parku uz ulicu Akifa efendije Biserovića i učenjem Fatihe odale su počast ubijenim zatočenicima te se tako prisjetili golgota kroz koje su prolazili u vogošćanskim mjestima zatočenja.
U prigodnom programu učestvovale su Memnuna Hadžić i Amila Grbo, dok je manifestaciju, vrlo znalački, moderirala Azra Grbo.


Inače, tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, u agresorskim logorima na prostoru Vogošće: “Kasarna JNA” u Semizovcu, „Planjina kuća“ u Svrakama, „Nakina garaža“ na Vogošćanskoj petlji i „Bunker“ kod Pansiona „Kon-Tiki“ Vogošći, prisilno je bilo zatočeno 800 ljudi, žena i djece. Polovina njih je ubijena ili odvedena u nepoznatom pravcu. Do sada je u više masovnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano 298 onih koji su ubijeni. Još 58 Vgošćana je odvedeno u nepoznatom pravcu i o njihovoj sudbini se ni dan danas ništa ne zna.
Broj onih za kojima se još uvijek traga je veći jer su na prostoru Vogošće nestala i brojna druga lica iz Sarajeva, Hadžića, Nahoreva, Ilijaša, Sokoca, Olova, Visokog i drugih mjesta koja su tokom minulog rata, na ovom prostoru, bila prinudno zatočna.