Ovdje je korišten elektro-generator obližnjeg industrijskog pogona u kojem se ispirala ruda mangana dovožena iz Čevljanovića uz pomoć kojeg su inžinjeri osvjetljavali svoje radne prostore i proizvodili električnu energiju potrebnu za pokretanje mašina.
Nime, Semizovac je tada bio srez, administrativno sjedište ovog kraja, raskrsnica drumskih i željezničkih puteva koji vode ka Sarajevu, Zenici i Tuzli. Prve stambene zgrade u njemu podigli su radnici rudnika mangana iz Čevljanovića. Ovdje se vršila separacija rude i pretovar drvene građe iz pilane Srednje odakle su se željezničkom prugom upućivali širom Svijeta.
Sa gašenjem rudnika mangana počela je i stagnacija ovog mjesta a većina od 2.116prijeratnih stanovnika radno se počela vezati za UNIS-ove tvornice: „PRETIS“, „TAS“,„UTL“, „BIOKOVO“ i „ENERGOTEHNIKU“ u Vogošći.
Uspomenu na prvu sijalicu koja je na Balkanu zasvijetlila odmah nakon New Yorka čuvaju učenici Osnovne škole “Porodice efendije Ramić” iz Semizovca u čijem dvorištu je otvoren „Spomenik prvoj sijalici u Bosni i Hercegovini“.
Pripremio: Eset MURAČEVIĆ