Prema izjavama svjedoka, pretpostavlja se da većina onih za kojima se traga nije među živima. Među njima su uglavnom civili i zarobljeni pripadnici 5. korpusa ARBiH.
Brojem, najviše je civila čija je sudbina, na osnovu izjava svjedoka, tek djelomično poznata.
Njihove ubice, osuđeni i neosuđeni ratni zločinci u namjeri da prikriju svoje zločine, sakrivali su i mjesta na kojima su posmrtni ostaci žrtava, uskraćujući tako porodicama pravo i mogućnost da dostojanstveno sahrane svoje najmilije…
Za većinu se sa sigurnošću zna da su ubijeni, poput Hasnije Šehić, medicinske sestre iz Ripča.
Ljeta 1992. godine zarobljena je i držana u ropstvu, te iskorištavana u svrhe obavljanja različitih poslova.
Krajem septembra 1992. ubijena je zajedno sa još 22 osobe u naselju Duljci kod Orašca u Bihaću.
Za Hasnijinim i posmrtnim ostacima ostalih žrtava tragalo se bezuspješno na više lokacija.
Osim tragova odjeće nije pronađeno nijedno tijelo. Nekoliko mjeseci ranije, tokom progona stanovništva sa područja Ljutočke doline u zarobljeništvu je zadržan veliki broj osoba, čija dalja sudbina nije poznata.
Među njima je bio i Mehmed Mašinović iz Kulen Vakufa za kojim također bezuspješno traga njegova supruga Emina, piše RTV USK.