Ovo je dvanaesti projekat ovog autora u kojem se donse autentični događaji vezani za sarajevski front, ljudima koji su tokom odbrambeno-oslobodilačkog rada u BiH 1992.-1995. branili Sarajevo, obavještajnim operacijama koje su oblikovale tok historije, a koji su do sada bili sakriveni od očiju javnosti. Ovo nije samo knjiga. Ovo je svjedočanstvo jednog vremena ispričano kroz moćnu prozu koja spaja napetostšpijunskog romana sa surovom realnošću ratnih zbivanja.
O ovom, vrlo vrijednom i neobičnom djelu, pored autora govorili su Ahmed Kulanić, direktor Memorijlnog centra Sarajevo, Omer Osmanović, Ministar za boračka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo, te recenzenti Majo Dizdar i Elvir Resić.
U muzičkom dijelu promocije, svojim izvedbama prisutne je “počastio” kantautor Eldin Huseinbegović.
-Knjiga predstavlja istinite događaje u Sarajevu i govori o načinu na koji su se hrabro, odvažno i spremno pripadnici naših oružanih snaga, kroz operaciju uspostavljali saradnju sa drugom stranom, kaže Muhamed Smajić. Kroz tu saradnju sa drugom stranom razvili su metod sa kojim su osiguravali prijeko potrebna sredstva za odbranu grada, prije svega municiju i određena eksplozivna sredstva. Iz te saradnje poniklo je i jedno prijateljstvo dvojice sarajlija koji su se nalazili na dvije suprotne strane, ali govori i o drugim sadržajima. Knjiga obiluje i humorističkim situacijama koje su nas karakterizirale u tom periodu. Pisana je da bi se autentičnost prezentirala u punoj mjeri. Pisana je u načinu jezika koji je bio svojstven za Sarajevoa to je poznati Šatrovački stil. Mnoge Sarajlije to razumiju a za one koji to ne razumiju data je uputa kako ih “dešifrovati”. Kada bi govorili o porukama ovog romana rekao bih da je to jedno podsjećanje na period u kojem smo se hrabro i odvažno borili za slobodu grada i naše držabe Bosne i Hercegovine. Poruka zamlade mogla bi se svesti na to da sve dragocjenosti kojima težimo vremenom gube na sjaju ali sloboda nikada. Želim da na određeni način kažem da se sadašnjost i prošlost nekako suočavaju. Čitaoci treba da prepoznaju kako su povjerenje, poštenje i pravičnost stub u svakom personalnom odnosu i u izgradnji države. Ako se uruše ti stubovi onda ćemo svi mi biti pod njima.
-Po načinu pisanja ovaj roman odudara od uobičajenih romanskih žanrova, rekao je Majo Dizdar. U najvećem dijelu teksta autor je pisao na način na koji se rade filmski i dramski scenariji ili dramski tekstovi, čime je postigao da radnja bude dinamičnija, što je uvjek poželjno, osobito za čitaoca koji preferira događanje, a ne autorski doživljaj pojedinih situacija, likova i atmosfere. Treba istaći da u romanu nema mržnje, niti kakve želje ili zova za revanšizmom. Ovo je u suštini jedan pacifistički roman koji slavi obične ljude, one koji nidsu ratovali iz kancelarija i podruma, nego na prvoj liniji, roman koji u suštini slavi plemenitost i dobrotu, kojih također ima u svakom ratu i svakoj sredini, pri čemu autor te epitete ravnopravno dijeli dvojici svojih glavnih likova, od kojih je jedan na “našoj”, a drugi na “njihovoj”strani.
-Ovo je uzbudljiva knjiga protkana istinskim događajima i zgodama iz života na borbenim linijama oko Sarajeva pod opsadom, kaže Elvir Resić. Njeni su junaci sasvim obični ljudi, koji su silom prilika, postali vojnici, oficiri, bezbjednjaci na zadatku, ali su istovremeno i sa svojim ličnim sudbinama u vremenu i prostoru koji od njih traže oštroumnost, oprez, budnost u borbi za vlastito preživljavanje i stalnusvijest da se iza njih, u opkoljenom gradu, nalaze njihova djeca, žene, njihove komšije. Autor je aktivni i dobro informirani svjedok mnogih dešavanja u opkoljenom Sarajevu, svjedok neimaštine, nesigurnosti, stradanja, patnje, ali i organizacije odbrane. Dobro poznaje vojna pravila, strukturu, hijerarhiju, način komunikacije i djelovanja u osjetljivim ratnim sigurnosnim operacijama. Smajićevi likovi postoje ipreživljavaju na liniji fronta, u najtežim ratnim uvjetima opsade Sarajeva, učestvuju u operacijama nabavke naoružanja i municije, ali su dobro informirani o kanalima kojima mešetari za novac prebacuju ljude iz Sarajeva na okupirano područje oko grada, krijumčarenje hrane, kahve i drugih potrepština kojih je stanovništvu u opsadi nedostajalo.
Ahmed Kulanić i Omer Osmanović govorili su o potrebi da se ovakvim i sličnim projektima istina o našoj herojskoj borbi čuva od zaborava.
-Memorijalni centar Sarajevo ostaje čuvar te istine, istakao je Ahmed Kulanić. Sjećanja ne traju samo kroz ceremonije i godišnjice. Ona žive kroz priče koje prenosimo, kroz knjige koje svjedoče o onome što je bilo. Kultura sjećanja se ne može i ne smije temeljiti na mitovima. Ona mora da počiva na istini, surovoj ineuljepšanoj, onakvoj kakva je bila. Ljepota leži u njenoj iskrenosti, a Muhamedova knjiga doprinosi tom zadatku. Ona govori o istinskom herojstvu i bilježi stvarnost sa svim njenim nijansama, i sa slavom, i sa padovima. Kultura sjećanja opstaje samo ako se temelji na istini koja ne poznaje kompromis. Ona ne može opstati bez ovakvih svjedočanstava. Ova knjiga, iako roman, postavlja temelje za razumijevanjesloženosti rata i njegovih posljedica. Istina nije uvijek ugodna, ali njezina vrijednost leži u tome što nas uči da prepoznamo i vlastite slabosti i snage. Opsada Sarajeva ostavila je duboke ožiljkem ali izazovi nisu nestali sa završetkom rata. Pasjaluk nije nestao. On se preobilikovao, našao nove načine da ugrozi vrijednosti koje su odbranile Sarajevo. Pasija i dalje živi u onima koji se bore za istinu, pravdu i čast.Ova borba nije završena. Ona traje u svakom društvu koje želi sačuvati moral i dostojanstvo. Smajić nas ovom knjigom podsjeća na to da pasija uvijek mora nadvladati pasjaluk.
-Kultura sjećanja živi i opstaje kroz projekte koji je prenose sa generacije na generaciju, rekao je Omer Osmanović. Svi koji bilježe istinu o našoj herojskoj borbi za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu imat će i imaju našu punu podršku. Mi nemamo potrebe izmišljati likove i junake. Borci Armije Republike Bosne i Hercegovine, uistinu, jesu heroji čije zasluge trebaju ostati u našem trajnom sjećanju.