Sarajevo

U Sarajevu otvoren međunarodni skup o miru i suživotu, pogledajte ko je sve došao (FOTO)

Međunarodna konferencija "Članovi parlamenata i vjerski lideri za mir i suživot" okupila je danas u Sarajevu oko 400 učesnika koji će razmatrati teme suživota i mira u svijetu punom globalnih prijetnji i izazova.

FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO

Konferenciju je otvorio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ističući da se u Sarajevu smatra sasvim normalnim, gotovo prirodnim, da u njemu žive, rade, sarađuju, druže se, pa i više od toga, ljudi iz cijele BiH, ljudi svih etničkih i vjerskih identiteta.

Pročitajte još

Komšićev govor prenosimo u cjelosti:

“Raduje me što imam priliku otvoriti današnju međunarodnu konferenciju „Članovi Parlamenata i vjerski lideri za mir i suživot“, a kako bismo razgovarali o temi mira i života (radije biram ovu riječ i termin nego riječ suživot) ovdje u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, pogotovo što mislim da o toj temi, bez obzira kako na to ko gledao, mi u Bosni i Hercegovini imamo što i reći.

Pitanje života i mira ili života u miru, aktuelno i danas, glavno je pitanje koje se pred nas kao društvo postavljalo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma u novembru 1995. godine.

S obzirom da je to ujedno bio mirovni sporazum, upravo je od stanja mira ovisilo održavanje čitave ustavne i društvene strukture unutar Bosne i Hercegovine, koja je ustanovljena kroz teške kompromise.

Mir je dakle bio u središtu onoga što je nakon agresije i krvavog rata bio naš opći, odnosno zajednički interes. Brojni sigurnosni i drugi izazovi, pa i tenzije u ovom postdejtonskom periodu istorije Bosne i Hercegovine, nisu mogli nadjačati osnovnu građansku potrebu za mirom i stabilnošću.

Ta osnovna građanska potreba za mirom odnijela je svojevrsnu pobjedu u bosanskohercegovačkom društvu i omogućila, barem djelomičnu, društvenu integraciju, ne samo u institucionalnom nego i u privrednom, kulturnom i sportskom smislu.

Iako je Bosna i Hercegovina ostala administrativno podijeljena na entitete, kantone i distrikt, kretanje ljudi, roba i kapitala se nije moglo zaustaviti, kao što se nisu mogli zaustaviti niti brojni drugi susreti u različitim društvenim disciplinama. Mir je svaki dan dobijao smisao i sve je bilo jasnije da je on najveća vrijednost jednog političkog sporazuma sa kojim, budimo pošteni, niko nije bio zadovoljan.

Mir naravno možemo zahvaliti sebi kao građanima, a možemo i zahvaliti prijateljima iz međunarode zajednice koji su, ruku na srce, dali solidan doprinos u njegovom održavanju.

Sve to, u skoro tri decenije postdejtonske istorije, stvorilo je preduslove za jedno stabilno stanje života u miru u Bosni i Hercegovini, za kojeg sam uvjeren da se može pretvoriti u trajni mir ukoliko se Bosnu i Hercegovinu ne bude ugrožavalo izvana, kao što je to do sada bio slučaj.

Perspektiva trajnog mira u Bosni i Hercegovini ovisi isključivo od toga, jer nemiri i sukobi u Bosni i Hercegovini nisu se rađali sami od sebe, nego su uvijek i u pravilu inicirani i donošeni sa strane.Stanje života u miru u Bosni i Hercegovini najvidljivije je upravo ovdje u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u Sarajevu. Iako još uvijek nije zaliječilo sve rane, a pitanje je da li je to uopšte i moguće, činjenica je da se Sarajevo može smatrati jednim od najslobodnijih i najliberalnijih gradova, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i na čitavom Zapadnom Balkanu.

FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO

Po svom karakteru i prirodi Sarajevo je oduvijek takvo i bilo! U Sarajevu se smatra sasvim normalnim, gotovo prirodnim, da u njemu žive, rade, sarađuju, druže se, pa i više od toga, ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, ljudi svih etničkih i vjerskih identiteta. To je jednostavno naš način života i mi u tome vidimo normalnost, a ne neku spektakularnu činjenicu i nešto novo.

Ma koliko se neki politički akteri trudili da istaknu postojanje administartivnih linija, praktičan život svjedoči tome da se ljudi oslanjaju jedni na druge u svakodnevnim aktivnostima. To na najbolji način govori u prilog jednom, ipak ugodnom i mirnom životu. Tome su ako ništa drugo dokaz hiljade ljudi, iz cijele Bosne i Hercegovine, koji svaki dan dolaze na posao u Sarajevo te rade u miru i slozi sa svojim kolegama, kao što su tome dokaz i mnogi ljudi koji iz Sarajeva idu u druge dijelove Bosne i Hercegovine.

Sliku života i perspektivu trajnog mira naročito mogu ojačati vjerske zajednice i njihovi lideri. Govorim ovo iz razloga koji nam je svima dobro poznat, htjeli to neki ili ne, uloga vjerskih zajednica i vjerskih lidera u našoj zemlji je ipak uloga duhovnih, ali i generalno moralnih autoriteta kod dobrog dijela Bosanaca i Hercegovaca. Time je ta uloga važnija, ali je i odgovornost veća!

Želio bih da smo nešto češće u prilici čuti vjerske službenike da o miru, životu u miru i saradnji, govore kao što je odgovarajući na optužbe, a u vezi sa gostovanjem Sarajevskog ratnog teatra u Banja Luci, govorio glumac Aleksandar Stojković.

Završiću svoje obraćanje njegovim riječima jer su to za mene, a da ne budem pretenciozan i proglasim ih važnim za svakoga, jedne od najvažnijih misli koje su izrečene nakon rata u Bosni i Hercegovini.

Citiram:

“Da li vi smatrate da bih ja, Aleksandar Stojković, borac vojske Republike Srpske i ratni vojni invalid trebao da imam zabranu da učestvujem na bilo kojem festivalu u Federaciji Bosne i Hercegovovine zato što sam bio pripadnik vojske Republike Srpske, pogubio najbolje drugove i izgubio rodni kraj, izgubio naljepšu mladost…da ja trebam nekom da se pravdam zato što smo mi pozvali naše kolege da dođu da igraju ovdje predstavu, 30 godina nakon rata. Dvije vlade, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske su sastančili neki dan zajedno, je li njih to neko pitao? Možda ima neki Zlatni ljiljan tu, možda ima neki koji je mene ranio 1992. godine, pa šta? Je li treba da živim u tom svijetu? Je li treba da mom Marku kažem nemoj slučajno da pređeš u Sanski Most, je li treba to da radim?”, kraj citata.”

Prihvati notifikacije