Trifunović je za N1 Srbija naveo da sve manje gleda i sluša njihovog predsjednika Aleksandra Vučića.
“Mogu samo u pisanom obliku da ga prihvatim, postalo mi je previše prenemaganja. Pročitao sam dio govora u UN… S tim što ima istine da nas čekaju veliki svjetski problemi, to je totalno neminovno. I dalje ne znam koja je naša situacija i koji je naš stav prema tome što se dešava u svijetu. Opet smo svjedoci nekih tektonskih promjena. Pitam se kada ćemo i da li ćemo doživjeti da se ne bavimo politikom, a da se bavimo malo životom”, rekao je.
Govoreći o stavu prema trenutnim dešavanjima u svijetu, on se prisjetio anegdote o legendarnom Davorinu Popoviću. Naime, Davorin je u Sarajevu čekao da jedna pjevačica završi snimanje pjesme u studiju kako bi on ušao poslije nje. Kada je završila, pjevačica je zatražila njegovo mišljenje, a on joj je odgovorio: “Ne znaš da pjevaš, ružna ti je pjesma, nemaš grudi, na šta ideš?”.
“ja tu anegdotu ponavljam – ‘Na šta ideš?’. Gdje mi to treba da se smjestimo i stavimo, to lutanje traje već 30 godina. Nešto što se preliva i što će nam po ko zna koji put doći glave”, naveo je.
Istaknuo je da smatra da je dužnost umjetnika da govore o politici jer oni nisu tu samo da zabavljaju narod. Prema njegovom mišljenju, u Srbiji nerazumijevanje često prerasta u mržnju.
“Politika je dovela do nesnađenosti ljudi koji žive ovdje, a nesnađenost kao vrsta odbrane postaje kao jedna ravna linija u kojoj ne želite da učestvujete. To je bio i cilj te politike, da se umrtvi to biračko tijelo, jer narod je uvijek biračko tijelo i ništa drugo”, ispričao je.
Naročito mu smeta navijanje za rat.
“Moj deda je preživio četiri rata, od Balkanskih ratova do ovog od 1992. do 1995. Ja sam od malena gledao neke ratove, uopće ne mogu da shvatim ljude koji navijaju za rat. Kada pogledate snimke ovih ljudi koji bježe iz Rusije, koje potpuno razumijem jer ne znaju zašto ratuju, pitam se zašto ovi ljudi ovdje, koji znaju koliko je to nesreće donijelo na ovim prostorima, mogu da navijaju zato što su to neka naša ruska pravoslavna braća. I Ukrajinci su naša pravoslavna braća”, kazao je.
Upitao je kako oni, kao hrišćani, mogu navijati da se desi neka tragedija u kojoj će desetine hiljada ljudi izgubiti živote.
Govorio je i o Europrideu koji se prije nekoliko dana održao u Beogradu.
“Ugrožena manjina pod jakom policijskom pratnjom mora reći nešto o sebi. Ljudski je i hrišćanski da razumijemo da smo svi različiti. Bolje da se držimo toga nego da potenciramo mržnju i upiremo prstom”, zaključio je.