Njihov rad ne završava na koncertima Konvoj djeluje i u teatru, te kroz rad s mladima nastoji prenijeti ljubav prema muzici i otvoriti vrata kreativnim procesima stvaranja.
Vjeruju u snagu kolektivnog muziciranja i umjetnost koja nastaje spajanjem različitih senzibiliteta. U ekskluzivnom intervjuu za Bosnainfo, Hamdija Salihbegović i Nedžad Merdžanović govore o svojim počecima, izazovima novog doba i planovima koje pripremaju za budućnost.
Rat i društvene promjene kroz prizmu Konvoja
Kako ste, kao bend, uspjeli opstati kroz sve ove godine, i šta smatrate ključnim za dugovječnost Konvoja na muzičkoj sceni BiH?
Salihbegović: Tokom godina smo prolazili kroz različite postave, ali kreativna jezgra koju čine Nećko i ja ostala je nepromijenjena. Naša stalna potreba za stvaranjem muzike glavni je razlog opstanka. Sve dok postoji taj kreativni “nagon”, mi ćemo biti aktivni. Posebno me raduje činjenica da i danas, s novim idejama i pristupima, uspijevamo biti zanimljivi sami sebi. Uz to, reakcije publike nam daju dodatni vjetar u leđa.
Grupa Konvoj je poznata po tome što ste uvijek ostajali dosljedni svojim principima i kvalitetu muzike, ne popuštajući komercijalnim pritiscima. Šta vas motivira da i dalje zadržite te principe, naročito u današnjem muzičkom okruženju?
Merdžanović: Najveće zadovoljstvo u stvaranju muzike je, zapravo, imati slobodu da radiš bez ikakvog pritiska, što nam srećom uspijeva. Vremena su se promijenila, ali nismo pod nikakvim ugovorima koji bi nam ograničili kreativnost. Stvaramo neopterećeni, u ritmu koji nama odgovara.
Kako biste opisali vašu glazbenu evoluciju kroz godine, posebno u kontekstu promjena koje su se dogodile u društvu i industriji muzike u BiH?
Merdžanović: U skladu s prethodnim odgovorom, sloboda stvaranja daje nam veliku sreću i poticaj, a vidimo da to publika prepoznaje i cijeni. Svi se, naravno, mijenjamo kroz vrijeme – tako i mi. Kao ljudi i umjetnici, inspiraciju pronalazimo u novim temama i razmišljanjima. Ponekad, dovoljno je samo osvrnuti se oko sebe ili pročitati neku zanimljivu knjigu, i rezultat u vidu novih izdanja ne izostaje. Našu muzičku evoluciju opisao bih jednom riječju – sazrijevanje.
Ratni period imao je značajan utjecaj na vašu muziku i tekstove. Kako gledate na tu fazu danas i koliko je rat oblikovao vašu kreativnost?
Salihbegović: U svakom periodu svog života pjevali smo o onome što nam se dešavalo, o našim iskustvima i pogledima na svijet. Zbog toga su albumi Konvoja zapravo neka vrsta vremenske kapsule, pa tako i ratni period ostavio svoj trag u našim pjesmama. Neke od pjesama sam pisao na prvoj liniji ili na terenu, poput Treskavice. Danas, kada se osvrnem na to, sve to izgleda kao neki film, ali onaj doživljen iz prve ruke. Nevjerovatno je koliko nam je muzika pomogla da zadržimo zdrav razum.
S obzirom na to da ste prošli kroz ratne i postratne godine, kako vidite stanje društva i kulture u BiH danas? Koje su glavne razlike između tih vremena i sadašnjeg trenutka?
Salihbegović: Stanje društva direktno utiče na razvoj kulture, a politička situacija igra ključnu ulogu. Mi smo već trideset godina društvo u tranziciji, suočeno s brojnim izazovima. Svi znamo koliko je komplikovano uređenje naše države. U odnosu na postratni period, kada je vladao polet i vjerovanje da ćemo brzo vratiti prosperitet, danas taj zanos izgleda iscrpljeno. Da bi se ponovo probudio duh idealizma, potrebni su konkretni rezultati, a ne populizam i prazne floskule. Cjelokupno društvo, kao i svak pojedinac, mora proći kroz proces sazrijevanja kako bismo nastavili dalje. Imamo mnogo svijetlih primjera u sportu i kulturi koji ne pristaju biti žrtve dnevne političke farse, i takvi nam primjeri trebaju u svim sferama života.
Tri decenije zvuka i poruke
Nedavno ste spomenuli pjesmu “Balkan dert” kao pjesmu koja govori o generacijama koje su odrasle u ratnom i poratnom vremenu. Kako vi kao muzičari vidite trenutnu generaciju i kako mislite da bi ona trebala djelovati na društvo?
Salihbegović: Iskreno, pribojavao sam se da je današnja omladina “izgubljen slučaj” zbog svih pogrešnih svjetonazora koji im se serviraju. Međutim, nisu samo razuvjerili moje strahove, već su pokazali da su bolji od nas. Naravno, među njima ima i onih koji se ponašaju retrogradno i postali su žrtve zaglupljujuće propagande, ali dok god ovi drugi artikuliraju svoje stavove jasno i glasno, postoji nada za sve nas.
Konvoj je poznat po raznovrsnosti i širini muzičkog djelovanja. Smatrate li da takav pristup može doprinijeti razvoju kulturne scene u BiH, koja se ponekad suočava s komercijalizacijom?
Merdžanović: Mi smo samo mala kockica u mozaiku muzičkog stvaralaštva, i bilo bi nam drago da na neki način možemo biti inspiracija budućim generacijama. Ono što mi radimo i put koji smo odabrali prvenstveno zadovoljava naše vlastite apetite: ljubav prema muzici, kreativno stvaranje i druženje s našom publikom. Komercijalizacije ima previše na globalnoj sceni, a mi ćemo biti zadovoljni s našim putem koji ne pravi kompromise i čvrsto brani granice ličnog ukusa.
Kakvu ulogu, po vašem mišljenju, muzika ima u društvenim promjenama, posebno u BiH gdje su političke i društvene tenzije često u prvom planu?
Salihbegović: Kultura, pa tako i muzika, imaju veliku ulogu u razvoju mišljenja, posebno među adolescentima koji traže put za sebe. Muzika i pjesme mogu biti odličan putokaz, ali i stranputica. Mladima, ali i roditeljima, poručujem da budu oprezni. U eteru se nudi mnoštvo sadržaja, pa je važno birati ono što ima smisla, poruku i autentičnost.
S obzirom na sve što ste prošli i na sve izazove pred vama, koji su vaši najveći planovi i projekti za budućnost? Da li vidite muziku kao medij kroz koji ćete doprinositi promjenama u društvu?
Merdžanović: Muzika je naš medij i u njoj se osjećamo najkomotnije. Kroz našu karijeru trudimo se ukazati na društvene anomalije koje sputavaju napredak. U eteru ima previše tame, a mi pokušavamo bar malo osvijetliti te tačke koje guše svjetlost. U narednom periodu planiramo složiti singlove u jednu cjelinu i objaviti album. Mnogo toga je već urađeno, ali zbog drugih obaveza nismo stigli završiti. Također, imamo planove za nove koncerte, ali kada dođe pravo vrijeme, objavit ćemo naše želje i namjere.
Koji su najveći izazovi koje danas vidite pred muzičarima u BiH? Da li su oni slični onima s kojima ste se susretali na početku karijere?
Merdžanović: Najveći izazov je opstati. Kao i u svakom pozivu, može se desiti da nešto krene dobro, ali tek tada počinje prava borba. Dovoljno je izazova i pitanja na koja nema odgovora, ali u takvim trenucima najvažnije je stati pred ogledalo i porazgovarati sa sobom. Kad dođu odgovori, odluka o tome šta dalje postaje jasna. Odustajanje je najgora opcija, iako vrlo realna, no toliko truda je uloženo da ne bismo smjeli olako kockati s tom idejom. Bitno je ostati hrabar i gurati do kraja, kao što to činimo i u životu.
Kako mislite da bi se trebala razvijati bh. muzička scena i šta je potrebno da bi se poboljšala njena globalna pozicija?
Salihbegović: Naša muzička scena je većinom prepuštena sama sebi. Sve što se postigne, najčešće je rezultat entuzijazma samih muzičara. Postoji određena podrška institucija, ali ona nije ni približno dovoljna. Nažalost, to je preslikano stanje naše države – prioriteti su sasvim negdje drugo. Vjerujem da se udruživanjem može mnogo postići. Iako imamo udruženja za autorska i srodna prava, nemamo zajedničku organizaciju muzičara koja bi mogla uticati na promjene. Na tome treba ozbiljno raditi.
Koji su trenuci i iskustva bili ključni za vašu formaciju kao umjetnika i benda u cjelini?
Merdžanović: Ima ih mnogo. Već sama činjenica da smo počeli stvarati tokom rata govori o snazi volje i želji za životom. Posebno pamtim prvo gostovanje u emisiji Rat Art na BHTV-u – tada sam osjetio da to što radimo ima smisla i podršku. Izdavanje prvog albuma, put u Barcelonu kao jedini bh. predstavnici, turneja kroz 17 gradova BiH, koncert na Žutoj tabiji u osvit zore… Svaki korak u ovih trideset godina bio je važan za naše profesionalno, životno i ljudsko sazrijevanje.
Može li muzika biti most pomirenja i doprinositi boljoj budućnosti BiH?
Salihbegović: Naravno. Muzika ima nevjerovatnu moć – to je univerzalni jezik koji spaja ljude. Dobra pjesma s iskrenom porukom može da nas približi jedne drugima. Kroz umjetnost, sport, kulturu – možemo mnogo toga učiniti. Samo je važno da ta dobra namjera bude iskrena i stalno prisutna.
Za kraj, šta biste poručili publici koja vas prati sve ove godine?
Merdžanović: Mogu samo reći – nećemo odustati ni od sebe, ni od našeg puta, a ni od vas koji ste s nama kroz sve – i dobro i loše.