Znali smo da se radi o historijskom događaju kad se stvari nisu počele odvijati onako kako su svi očekivali. Prije godinu dana, administracija američkog predsjednika Joea Bidena je očajnički pokušavala uvjeriti svijet da će Rusija uskoro napasti Ukrajinu.
Svi su mislili da će Ukrajina brzo pasti
Ako Rusija zaista napadne, govorili su eksperti, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski će pobjeći iz zemlje, a njegova država će brzo pasti. Čak je i Bidenova administracija prihvatila nešto slično. U Washingtonu i Moskvi, pa i Berlinu, mislilo se isto – Ukrajina nema šanse.
A opet, godinu dana poslije smo tu gdje jesmo. Zelenski je u Kijevu, njegova zemlja se i dalje bori. Ukrajinci su svojim djelima i riječima svima očitali lekciju o slobodi. Amerikanci očito imaju što naučiti.
Na dalekovidan način, Ukrajinci su darovali ovu godinu ljudima kojima je stalo do slobode. Da su se događaji odvijali onako kako je većina nas očekivala, bila bi to posve drugačija godina. Da je Zelenski pobjegao i da je Ukrajina pala, zaključili bismo da je demokratija slabija od autoritarizma. Očekivali bismo da će Kina i Rusija, baš kao i represija koju predstavljaju i šire, dominirati u desetljećima koja dolaze.
Ukrajinci su nas podsjetili da demokratija i sloboda ovise o nama
Ali s obzirom na to da je Ukrajina pružila otpor, s pravom možemo reći da se u demokratiji ne radi samo o slobodi nego i o snazi. Ukrajinska država funkcionira jer predstavlja svoje građane. Ukrajinska vojska se bori uz podršku naroda, organiziranog u stotine manjih grupa civilnog društva. Ukrajinski oficiri i vojnici su odgojeni u individualističkom društvu i dobri su u samostalnom donošenju odluka.
Štaviše, Ukrajinci su nas podsjetili o čemu se zapravo radi kad govorimo o slobodi i demokratiji. Prodrmali su nas i probudili nakon desetljeća letargije i pretjerane samouvjerenosti. Podsjećaju nas da sloboda i demokratija ovise o nama i našim djelima.
Amerikanci su sami sebe uvjerili da je historiji došao kraj. Putin je dokazao suprotno
Nakon pada komunizma 1989. godine i kolapsa Sovjetskog Saveza 1991. godine, previše Amerikanaca je uvjerilo same sebe da je historiji došao kraj, da nema alternative demokratiji i da će globalni kapitalizam na neki način dovesti do slobode za nas i za druge, svugdje. Rusija nastavlja pokazivati koliko je to bilo netačno.
Historija se nastavlja i postoje alternative. Jednu od njih stvorio je ruski predsjednik Vladimir Putin – diktaturu fosilnih goriva i ratova u inostranstvu. Diktaturu nostalgičnu za prošlošću i koja upropaštava budućnost.
Ukrajinci su dokazali nešto drugo – kako obraniti demokratiju
Ukrajina, koja se bori s istim postsovjetskim naslijeđem kao i Rusija, dokazala je nešto drugo: Sloboda i demokratija su moguće, ali samo kad se izazovi priznaju, kad se s njima suoči i pobijedi.
U proteklih 30 godina Ukrajinci su puno puta napravili ono što Rusi nisu: spriječili su jednu osobu da preuzme apsolutnu kontrolu i obranili su rezultate slobodnih izbora, u isto vrijeme prihvaćajući da će njihova zemlja imati samo dobrobit od prijateljske suradnje sa svojim susjedima.
Ništa od toga se nije dogodilo automatski. Sve je ovisilo o preuzimanju odgovornosti, ali i rizika. Kad je Zelenski prije godinu dana ostao u Kijevu, napravio je ono što je osjećao da mora napraviti (što mi je i osobno rekao). Ali nikakva velika sila ga nije natjerala na to. Napravio je to kao osoba koja preuzima rizik i odgovornost.
Kad je Zelenski u decembru prošle godine otišao u Washington kako bi se obratio Kongresu, govorio je o Bitci kod Saratoge toekom Američkog revolucionarnog rata. Imao je na umu ne samo američku pobjedu nego i činjenicu da je ta bitka omogućila neophodnu međunarodnu podršku američkom cilju. Danas, pokušavao je reći Zelenski, mi Amerikanci možemo biti ta neophodna međunarodna podrška. Ukrajinci se bore i umiru, Amerikanci mogu prikupljati nužna sredstva i osiguravati opskrbu.
Demokratija je cilj, a ne trend
Ukrajina je Bidenovoj administraciji dala priliku za novu vanjsku politiku, koja je u konačnici i prihvaćena. Nije bilo mudro misliti (kao što su mislili demokratski i republikanski predsjednici prije Donalda Trumpa) da se svijet mora razvijati prema demokratiji. Bilo se katastrofalno okrenuti u drugom smjeru (kao što je činio Trump) i slaviti diktatore.
Bidenova administracija je priznala da su demokratija i sloboda cilj, a ne trend, baš kao i da se do tog cilja dolazi poštovanjem i podržavanjem saveznika. To je pametno i učinkovito.
I što, nakon svega, očekivati u godini koja dolazi? Prošli februar trebao bi nas naučiti da budemo oprezni. Živimo u historijskim vremenima i neke stvari se neće odvijati onako kako očekujemo. Osobno očekujem da će ruska ofenziva propasti do proljeća, a Ukrajinci će pokušati pokrenuti vlastitu ofenzivu. Žele četvrtu veliku pobjedu, nakon Kijeva, Harkiva i Hersona.
No ratište je nepredvidivo mjesto. Hoće li rat završiti? To će ovisiti o politici, odnosno o tome kad lideri na jednoj strani više neće moći izdržati pritisak. Taj trenutak je teško predvidjeti, naročito u diktaturama. Ali to se uvijek događa.
Putin bi mogao promijeniti temu kad porazi postanu rizik u Rusiji
Rusija je i ranije gubila ratove, i to ne malen broj. Može izgubiti i ovaj. Kad pobjeda ne bude, a porazi postanu domaći politički rizik, očekuje se da će Putin promijeniti temu. Mogao bi reći nešto poput: “NATO je pokušao napasti Rusiju, ali mi smo ih spriječili i ostvarili historijsku pobjedu.”
Trenutka ruska propaganda izgleda kao priprema za takav potez. Hoće li to uvjeriti Ruse, to je Putinov problem, iako se mora reći da su Rusi pokazali veliku sklonost da vjeruju svom lideru i njegovim propagandistima otkako je počeo rat.
Ukrajinci su izveli neočekivano
Ako to ne upali i Rusi shvate da su izgubili, tim bolje. Historijski, ratni porazi u Rusiji su prethodili reformama. U ovom stoljeću, zakon će u Rusiji šansu imati samo kad imperij padne, prenosi Index.
Slobodni ljude vide historiju u nastajanju i žele pridonijeti tom procesu. Ukrajinci su izveli neočekivano i dali nam drugu šansu da shvatimo slobodu. Ako su Amerikanci protekle godine naučili lekciju koju su nam omogućili Ukrajinci, iskoristit će šansu i pomoći Ukrajincima da pobijede u ratu u godini koja dolazi, zaključuje Snyder u komentaru The Boston Globe.