U nastavku analiziramo kako su Kodak, Nokia i Blockbuster tri globalna giganta – izgubili utrku s vremenom i tržištem.
Kodak: Vizionar koji je ignorisao vlastitu viziju
Kodak je 1975. godine razvio prvu digitalnu kameru, ali je odlučio ignorisati vlastiti izum kako ne bi ugrozio profitabilni biznis s foto-filmovima. Uvjereni da će potrošači zauvijek preferirati fizičke fotografije, menadžeri su potcijenili brzinu kojom će digitalna tehnologija osvojiti tržište.
Umjesto da predvodi digitalnu revoluciju, Kodak je deset godina pokušavao uvjeriti javnost da je film superioran. Kada su konačno pokušali uhvatiti korak, konkurencija je već bila daleko ispred. Pokušaji diverzifikacije u hemijsku industriju i zdravstvo dodatno su raspršili fokus kompanije. Kupovina platforme Ofoto 2001. godine bila je propuštena prilika – umjesto da je razviju u društvenu mrežu za dijeljenje fotografija, koristili su je za promociju printanja slika. Kodak je 2012. godine proglasio bankrot, ostavivši za sobom lekciju o opasnostima ignorisanja vlastitih inovacija.
Nokia: Kralj mobilne telefonije koji je zakasnio na smartphone revoluciju
Nokia je krajem 1990-ih dominirala tržištem mobilnih telefona s preko 40% globalnog udjela. Međutim, uspjeh je doveo do samodopadnosti. Kompanija je zanemarila rastući značaj softvera i aplikacija, fokusirajući se isključivo na hardver.
Njihov operativni sistem Symbian postao je zastario i fragmentiran, dok su Apple i Google s iOS-om i Androidom postavljali nove standarde. Nokia je odbijala prelazak na Android, a partnerstvo s Microsoftom i korištenje Windows Phone OS-a pokazali su se kao pogrešan potez. Interni problemi, poput straha menadžera da iznesu loše vijesti i birokratske kulture, dodatno su usporili reakciju kompanije. Do trenutka kada su prepoznali potrebu za promjenom, tržište je već bilo izgubljeno.
Blockbuster: Div koji je ignorisao digitalnu revoluciju
Blockbuster je bio sinonim za kućnu zabavu, s preko 9.000 prodavnica širom svijeta. Međutim, njihova ovisnost o prihodima od zakasnina i fizičkim lokacijama postala je slabost u digitalnom dobu.
Kada je Netflix ponudio model iznajmljivanja DVD-a putem pošte bez zakasnina, Blockbuster je odbacio tu ideju. Čak su odbili priliku da kupe Netflix za 50 miliona dolara 2000. godine. Kasnije su pokušali usvojiti sličan model, ali su već bili previše zaostali. Interni sukobi i pritisci investitora dodatno su otežali prilagodbu. Blockbuster je 2010. godine proglasio bankrot, ostavivši za sobom samo jednu preostalu prodavnicu u Oregonu.
Zajednička nit ovih priča je odbijanje da se prepozna i prihvati promjena. Bilo da se radi o ignorisanju vlastitih inovacija, podcjenjivanju konkurencije ili ovisnosti o zastarjelim poslovnim modelima, ove kompanije su naučile da uspjeh može dovesti do samodopadnosti.
U današnjem brzom i promjenjivom poslovnom okruženju, sposobnost prilagodbe i spremnost na promjenu nisu opcije – one su nužnost. Jer, kao što su pokazali Kodak, Nokia i Blockbuster, čak i najjači mogu pasti ako ne prate korak s vremenom., piše Biznis.ba.