One su rame za plakanje, saveznik u nestašlucima i tihi oslonac u odrastanju. Tetke nisu samo “sestre roditelja”, one su često najnježniji oblik podrške koju dijete može imati izvan užeg doma. Tetka je ona koja zna kada treba pokloniti čokoladu, ali i kada treba dati savjet. Nije joj obaveza, ali joj je radost. I upravo zato što ne mora, ali želi, njena ljubav nosi posebnu težinu.
Za mnogu djecu, ona je i prva osoba koja im pokaže da porodica nije samo ono što se mora, nego i ono što se bira. Sa njom dolaze tajni izlasci, prvi pokloni, nježne riječi u teškim danima. Njena prisutnost uči djecu kako izgleda bezuslova pažnja bez očekivanja zauzvrat.
Prema nekim istraživanjima, čak 72 posto tetki izjavljuje da osjećaju emocionalnu povezanost jednaku roditeljskoj sa djecom svoje braće ili sestara, dok više od 60 posto njih redovno učestvuje u donošenju važnih odluka u životu djeteta.
U društvu koje često ne prepoznaje emotivni doprinos članova šire porodice, tetke zaslužuju da se istaknu. Nisu zamjena za mamu, ali su njena najbolja saveznica a djetetu druga najvažnija žena u životu.