Fizička zapuštenost, neaktivnost, zakržljalost, gojaznost, nezainteresovanost za sport, te potpuno prepuštanje elektronskoj i internet tehnologiji na žalost postaju ogroman problem za nove mlade generacije.
Iako ima i uvijek će biti mladih koji se bave sportom od djetinjstva, ako se osvrnemo oko sebe na žalost vidjet ćemo stotine osnovaca i srednjoškolaca, pa i one predškolske djece, koji poput nakrivljenih upitnika hodaju ulicom ili sjede potpuno savijeni i po cijele dane zure u mobitele i ostale slične uređaje, sa očitim fizičkim problemima poput krivih leđa, rane slabovidnosti, viška kilograma (ili premalo zbog slabe ishrane), te s mišićima koji kao da boluju od distrofije.
Krivaca je mnogo, ali najmanji krivac u svemu ovome je upravo dijete. Jer, nije dijete krivo što ga njegovi stariji u okruženju, roditelj – odgajatelj, učitelj, profesor, trener… nisu usmjerili u ispravnom pravcu i uveli mu navike zdravog života. Istina, neka djeca prosto odbijaju da se bave nekim fizičkim aktivnostima jer prosto nisu zainteresovana, ali svakom djetetu su itekako može pomoći još u ranoj fazi da stekne neke zdrave navike kada je aktivnost ili sport u pitanju.
Priprema djeteta za život
Ovo već odavno nije pojedinačni problem, ovo je postao problem cijelog sistema, društva, fizičkog obrazovanja koje kreće iz našeg doma i poslije se seli u školu. Postavlja se pitanje – kako riješiti ovaj problem u društvu i šta svaki roditelj, učitelj, trener… može učiniti po tom pitanju? Mogu i to jako mnogo, toliko da nisu ni svjesni. Postoje osobe koje godinama skreću pažnju na ovaj problem i pokušavaju da u ljudima probude svijest kako bi to isto prenijeli svojoj djeci, nasljednicima, učenicima, studentima…
Jedan od njih je bh. atletičar Elmir Ćerimagić, stručnjak sa višegodišnjim iskustvom u oblasti fizičke aktivnosti, sporta i obrazovanja i predsjednik AK Novi Grad iz Sarajeva, te osnivač stranice atleta.ba.
Ćerimagić, koji je ove subote održao u Sarajevu i predavanje na temu „Trening snage, rast i razvoj djece: Istine, mitovi i preporuke“, govorio je za Bosnainfo o ovom društvenom i životnom problemu s kojim se sve više susreću nove generacije koje za razliku od nekih prijašnjih odrastaju opkoljene modernom tehnologijom, društvenim mrežama, video igrama, internetom…
– Prije svega mi treba da postanemo svjesni činjenice da čas bosanskog, matematike, engleskog… ništa više nije važan u odnosu na čas fizičkog vaspitanja ili odgoja. Odatle počinje sve. Od te svijesti i cijenjenja tog časa. To možda tako nije bilo u neka ranija vremena kad su djeca bila aktivnija i tijelo su više razvijala vani kroz igru bez igrica, mobitela, kompjutera… Školski proces ništa drugo ne bi trebao biti do pripreme djeteta na ono što ga čeka sutra u životu. Da ga osposobi i fizički i mentalno i prije svega da ga opremi potrebnim informacijama. Zapostavili smo mi razvoj djece. Mnogo se priča a malo djeluje. Čak ni moje kolege profesori nemaju hrabrosti da implementiraju jedan čas fizičkog odgoja, da uspostave veću svijest o važnosti tog predmeta, od osnove škole pa do fakulteta, kaže na početku Ćerimagić.
Naglašava da je važno da svi odgovorni shvate svoj udio u ovom životnom projektu vrlo ozbiljno i da znaju napraviti balans.
– Ono što mi primarno treba da radimo, treneri, pedagozi, profesori, roditelji… jeste da treba da shvate ovaj posao za ozbiljno. I da šire svijest ovom problemu. Da ukazuju mladim na što više kretnje, što manje nezdrave hrane i nekvalitetne, grickalica, napitaka s visokim udjelom šećera i slično… Jer, iz tog manjka kila imamo bolji efekat na lokomotorni aparat, na kosti i mišiće. Kad imamo kvalitetniji balans između kostiju, mišića i potkožnog masnog tkiva, imamo bolju strukturu držanja. I odmah imamo i efekat da su djeca mentalno zdravija, ne stide se sebe, psihički su stabilnija, smjelija kroz život, samopouzdanija…
Čim stanu na noge trening počinje
Prvi treninzi, kaže naš sagovornik, počinju već u najranijoj fazi djetinjstva djeteta.
– Nedavno sam imao predavanje na temu povezanosti fizičke aktivnosti sa intelektualnim razvojem djece. I tu je naglašeno kako upravo aktivnost utiče na intelekt. Bitno je da radimo prvenstveno na osvještavanju mladih koji će jednog dana biti roditelji i davati primjer novim naraštajima. Što se tiče direktnog rada s djecom ako čekamo drugi ili treći razred osnovne škole čak i tada smo već zakasnili. Želim reći da se od samog starta od rođenja djeteta, dakle period do prve godine života, otkad dijete ostane na svoje noge prvi put i počinje dizati svoju glavicu, treba raditi na njegovom držanju i razvoju. U tom periodu je najbrži rast tokom života. Tu mnogi roditelji prave grešku, stave dijete u hodalicu, u kolica i prave nepovratnu grešku. Ojačaju mu nogice, a nisu mu ojačali trup. Još u periodu dok nije dijete krenulo u školu treba da se stavi u poziciju da samo istražuje okolo, da skače, da se igra… a ne da roditelji budu toliko sebični, a da toga nisu ni svjesni. Oni obično žele da dijete bude pored njih, na sigurnom, uskrate mu slobodu kretanja da oni ne bi morali skakati za njim. Ponašaju se po principu „meni je bitnije da se ja lijepo osjećam i da je dijete na sigurnom jer ne mogu sve to gledati…“, objasnio nam je Ćerimagić.
Kada je dijete već uveliko u osnovnoj školi ono treba da počinje da se usmjerava u određeni sport.
– Već od 12, 13 godine života počinje period vještine, uspjeha… Dijete se usmjerava na profesionalni način odabranog sporta gdje dijete unaprijeđuje čitavo svoje tijelo. Mi kao roditelji se možemo najviše miješati do 11 godine otprilike, tada se dijete ne trenira nego se stimuliše. Manje video igara – više igre i vanjskih aktivnosti, kaže Elmir.
Za kraj je iznio jedno zanimljivo poređenje odnosno društvenu paralelu između nekadašnjih i današnjih generacija mladih.
– Sve se poremetilo u društvu pa tako danas nemamo više kao prije poređenje da su na primjer haustorčad djeca s manje aktivnosti, a ona djeca koja odrastaju na selima da su zdravija i aktivnija. Danas se i taj gradski način života prepun tehnologija raznih preselio i na selo. Pa tako ni ta djeca koja su skakala po livadama i penjala se na razna mjesta, fizički se razvijala, nisu više to što su bila. Ali, tako je to, svako vrijeme donosi neke promjene i novitete i čovjek treba da se prilagodi. Zbog toga je vrlo važno ove stvari shvatiti ozbiljno i na vrijeme reagovati, zaključio je Ćerimagić u razgovoru za Bosnainfo.