„Vaš drug, brat, otac, komšija može biti taj koji vrši nasilje, a da vi to ne znate. Vaša drugarica, sestra, ćerka, majka, komšinica, može biti žrtva, a da vi to ne znate. Osnažimo žrtve i pokrenimo pozitivne promjene!“, poručile su autorke.
Nakon tromjesečnog istraživanja, članice organizacije OsnaŽene zaključile su da je osvetnička i dječija pornografija, kao i incest, problem koji je duboko ukorenjen u našem društvu, ali i normalizovan.
Svakog dana u desetine Telegram grupa se pošalje preko 10 hiljada poruka. Ove grupe su prostor za muškarce da traže seksualne usluge, ali glavna tema im je osvetnička pornografija.
Admini grupa žele da zarade, a to čine tako što sa ili bez novčane nadoknade dobijaju fotografije i snimke uglavnom maloljetnih djevojčica, zatim skupljaju što veću količinu fotografija i snimaka i prodaju za minimalnu cijenu od 50 eura. Nakon što zarade dovoljno na tim žrtvama, oni podjele i javno taj materijal, jer više ne mogu da zarađuju na njima, pošto su se fotografije/snimci već dovoljno raširili, piše u istraživanju organizacije OsnaŽene.
Još jedna od čestih pojava jeste incest, ističu autorke istraživanja. Muškarci krišom fotografišu svoje majke, sestre, ujne, zatim te fotografije nude za „ocjenjivanje“ kao i za razmjenu za tuđe ženske članove porodice. Koriste Telegram kako bi našli još ljudi sa incestualnim tendencijama, u svrhu razmjenjivanja fotografija i iskustava.
Specifičnost ovog oblika nasilja je u tome što niko ne može da procijeni širinu distribucije materijala čime se dodatno narušava funkcionisanje žrtve i stvara osećaj nekontrolabilnosti situacije, osjećaj bespomoćnosti.
„Morala sam, kako bih zaštitila svoj identitet, da promjenim svoj username na mrežama, kako mi se ne bi više javljale osobe iz te Telegram grupe, jer, kada su fotografije bile objavljenje, bio je objavljen i moj identitet. Ja sam to relativno dobro podnjela, opet napominjem, jer sam psihički stabilna osoba koja je svjesna svega, ali vjerujem da bi mnogima u mojoj situaciji bilo zaista loše. Imamo dosta primjera suicida ili pokušaja suicida baš zbog ovakvih i sličnih situacija koje su nastale zbog kompromitovanja ličnosti“, u istraživanju je navela jedna žrtva osvetničke pornografije.
Prepreke koje sprečavaju donošenje Zakona o osvetničkoj pornografiji
Otežavajuća okolnost za institucije jeste i nepostojanje Zakona o osvetničkoj pornografiji, povodom čega je Autonomni ženski centar pokrenuo kampanju „Zakuni se u zakon“ u martu.
Zašto nema ovog zakona i kako dolazi do toga da direktni i indirektni nasilnici slobodno šetaju bez kazne, za OsnaŽene je ispričala Vesna Ćorić, viša naučna saradnica sa Instituta za uporedno pravo.
„Osnovna prepreka ogleda se u pristupu koji preovlađuje u srpskom zakonodavstvu, a prema kojem ne bi trebalo donositi nove specifične zakone tamo gdje to nije apsolutno neophodno. Donošenje novog zakona, pa i izmjene postojećih ne bi mogle odmah da počnu da se primjenjuju budući da je potrebno prethodno izvršiti potrebne obuke onih koji će postupati u datim predmetima“, navodi Ćorić.
Prema riječima Ćorić, pojam osvetničke pornografije čini se prilično uskim budući da je potrebno zabraniti sve vidove činjenja dostupnim intimnog sadržaja bez pristanka snimanog lica, bez obzira da li su motivi osvetnički ili se radi o nekim drugim motivima.
„U literaturi se dodatno ukazuje na to da je termin osvetnička pornografija zastareo i prevaziđen budući da se njime ne pokrivaju ni sve češće situacije u kojima se dijele “lažni” snimci koji su nastali kao proizvod vještačke inteligencije. U tom smislu, predlaže se, između ostalog, upotreba sljedećeg termina u stručnim krugovima image-based sexual abuse“, ističe Ćorić.
Nezainteresovanost i nerazumevanje institucija
Programska direktorka Komiteta pravnika za ljudska prava Yucom, Milena Vasić, smatra da su kazne isuviše male u odnosu na štetu koja je učinjena žrtvi.
„Iako žena ima pravo da traži odštetu u krivičnom postupku, finansijsku odštetu, rijetko će sud usvojiti pritužbe. Ako žrtva želi naknadu štete, ona mora da vodi krivični postupak, u kom će se utvđuje da li je on kriv i, nakon toga, da vodi još jedan parnični postupak za naknadu štete, ukoliko hoće naknadu štete. Cijeli sistem demotiviše žrtvu da uopšte se potrudi da zaštiti svoja prava, jer nema nikakve institucionalne podrške. Tu vidimo jednu nezainteresovanost nadležnih državnih organa da se bave ovom temom“, u istraživanju navodi Vasić.
Ona dodaje da apsolutna zastarelost nastupa nakon 6 godina, odnosno 2 godine ukoliko nije kvalifikovani oblik, što je, prema njenim riječima sramno, jer „osvetnička pornografija može da uništi život, ne samo jednoj osobi, nego i porodici te osobe i bliskim licima i ovo je stvar koju krivično pravo kod nas još uvijek nije osvjestilo”.
Zbog neadekvatne reakcije nadležnih institucija, odbacivanjem tužbi protiv lica koja aktivno učestvuju u djeljenju osvetničke pornografije, oslobodio se put ka stvaranju bezbroj istih (i gorih) grupa istog tipa na Telegramu, piše u istraživanju.
„Državne institucije nisu pokazale dovoljno interesovanja, niti su preduzele korake ka donošenju javnih politika koje bi sankcionisale počinioce i ohrabrile žrtve da prijave nasilje. Samim tim, dali su im podstrek za pravljenje novih grupa, podjelu sadržaja istog tipa, ali su im i omogućili da zarađuju prilikom distribucije pornografskog sadržaja“, zaključuju autorke istraživanja.
Više o ovoj temi možete čitati na Mašini.