Retrovizor

"Te srijede 12. marta obukao je svoje najljepše odijelo, pitala sam ga zašto, rekao mi je...", ovako je tekao razgovor RUŽICE I ZORANA ĐINĐIĆA na dan kada je UBIJEN: A evo kako su se upoznali i zavoljeli

Prošle su 22 godine od ubistva Zorana Đinđića, tadašnjeg premijera Republike Srbije. Na njega je pucano 12. marta 2003. godine, na stepeništu zgrade sjedišta Vlade Srbije, u 12 i 23 h. Tog kobnog dana razgovarao je posljednji put sa svojom suprugom Ružicom Đinđić, i ona je jedan detalj tog razgovora posebno izdvojila.

FOTO: RINGIER
FOTO: RINGIER

Zoran Đinđić i Ružica Đinđić upoznali su se na predstavljanju njegove knjige “Jugoslavija kao nezavršena država”, na kojoj je ona bila predstavnik izdavačke kuće koja je objavila ovo štivo, piše zena.blic.rs.

“Znam da je poslije povratka sa doktorata iz Nemačke bio prosto opsesija svih lijepih i pametnih žena koje su držale do sebe. Vjerovatno su doživjele pravi privatni smak svijeta kad je mene uzeo, jer je stvarno bio idealna prilika spram mnogih. A, eto, takav kakav je bio, odabrao je baš mene – anonimnu koju niko nikad nije ni upoznao… Mogla sam biti samo počašćena što je u meni prepoznao nešto izuzetno, izabrao me je za ženu, i predstavio beogradskom kulturnom, intelektualnom i političkom establišmentu, o kome sam ja znala samo iz novina.””, rekla je Ružica Đinđić 2006. za “Vreme”.

Ta anonimna djevojka, rođena u Valjevu, koja je diplomirala na Pravnom fakultetu u Beogradu, Zorana je privukla, kako je ona sama ispričala godinu dana kasnije za hrvatski “Globus”, svojim načinom razmišljanja. Dodala je tom prilikom da je to dovoljno govorilo o racionalnoj prirodi njenog supruga.

Svaka zajednička fotografija Ružica i Zorana oslikava osjećanja koja su ih spajala. Vjenčali su se, a zatim su dobili kćerku Jovanu i sina Luku. Iidličnu poordičnu situaciju pratili su brojni izazovi njegovog političkog položaja. Porodica je sigurno mnogo puta trpila, a Ružica kao njen stožer uspjela je da sačuva njenu harmoniju.

A onda se desio koban martovski dan.

FOTO: RINGIER
FOTO: RINGIER

“Te srijede, 12. marta, trebalo je da se u Vladi sretne sa švedskom ministarkom spoljnih poslova, sada isto tako pokojnom Anom Lind. Tog jutra obukao je svoje najljepše odijelo, i bio je zaista lijep. Potpuno zaboravivši na gospođu Lind, na vratima sam ga pitala zašto se tako udesio, i da li ima neku konferenciju za štampu. “Ne, ali imam Anu Lind!”. Jednostavno me je kopkalo zašto mu je bilo toliko stalo da se tako lijepo obuče. Zoranov vozač Sale mi je prvi javio da nešto nije u redu. “Pucali su na njega!”. Dobro, računala sam da ga nisu pogodili, ili – ako jesu – da će svakako preživjeti. Međutim, Sale me je dotukao: “Neko će doći po vas!” … Osjećala sam da to ovog puta nije isto kao ranije”, ispričala je Ružica za “Nedeljnik”.

Tragedija je prekinula jedan život. O velikoj nesreći Ružica je prije nekoliko godina za ovaj list rekla da je to bio pucanj na jednu veliku ljubav i na jednu skladnu porodicu.

A Ružica je istakla: “Ostali smo zauvijek sami, nas troje, a svi ti velevažni prijatelji su se razbježali, i ubuduće su nam prilazili samo kao nejasne sjenke, u međuvremenu i sami postajući javne medijske pojave. Uz vijest o njegovoj smrti i oni su konačno postali neko i nešto. Što su oni bivali sve važniji i važniji, moja tuga i bol su u istoj mjeri rasli. A ja sam djeci morala da objasnim važnost našeg kraja” (“Vreme” 2006).

Kreatori serije “Sablja” Vladimir Tagić i Goran Stanković dali su kroz činjenice i umjetničku slobodu presjek društveno-političke situacije u zemlji od devedesetih do 2000 – ih kako bi dočarali neizvesnost koja je vladala 2003. godine.