Ekonomija

Tajno oružje Kine u trgovinskom ratu

Tajno oružje Kine u trgovinskom ratu je armija fabričkih robota, pokretana vještačkom inteligencijom, koja je potpuno promijenila lice industrijske proizvodnje.

FOTO: YOUTUBE/ SCREENSHOT
FOTO: YOUTUBE/ SCREENSHOT

Fabrike širom Kine se automatizuju vrtoglavom brzinom, dok inženjeri i električari upravljaju flotama robota koji smanjuju troškove proizvodnje i povećavaju kvalitet.

Zahvaljujući tome, cijena kineskog izvoza, ključnog pokretača ekonomije, ostaje konkurentna uprkos carinskim barijerama koje je uveo američki predsjednik Donald Tramp. 

Tramp je uveo carine od 145% na kineski uvoz, dok je Kina odgovorila sa 125% carina na američku robu. 

On je uveo carine na robu iz više desetina zemalja, što je izazvalo potrese na svjetskom ekonomskom tržištu, ali je odložio odluku na 90 dana, svima osim Kini. Bijela kuća je ranije saopštila da Kina može biti pogođena sa i do 245 odsto na izvoz u Sjedinjene Države, kao posljedica “svoje odmazde”.

Kina se istovremeno suočava sa novim trgovinskim preprekama i od strane Evropske unije, ali i od zemalja u razvoju poput Brazila, Indije, Turske i Tajlanda.

Kineske fabrike su sada automatizovanije čak i od onih u SAD, Njemačkoj ili Japanu. 

Prema Međunarodnoj federaciji za robotiku, Kina ima više robotskih jedinica na 10.000 radnika u proizvodnji nego bilo koja zemlja osim Južne Koreje i Singapura.

Ovaj tehnološki napredak nije slučajan, pokrenut je državnim planovima i poduprt ogromnim investicijama. 

Automatizacija omogućava Kini da zadrži dominaciju u masovnoj proizvodnji, čak i dok radna snaga stari i sve manje ljudi želi da radi u fabrikama. 

He Liang, osnivač kompanije “Yunmu Intelligent Manufacturing”, ističe da je sljedeći korak pretvaranje robotike u cjelokupnu novu industriju, sličnu onoj električnih automobila. 

“Očekivanje od humanoidnih robota je da stvore novu industriju poput one električnih automobila. To je nacionalna strategija”, kaže on.

Roboti zamjenjuju radnike ne samo u auto-industriji, već i u hiljadama manjih radionica širom zemlje. 

Elon Li, vlasnik male radionice u Guangdžouu, spreman je da investira 40.000 dolara u robotsku ruku koja pomoću kamere i vještačke inteligencije kopira način na koji radnik vari lim, nešto što je prije samo četiri godine koštalo 140.000 dolara i bilo dostupno samo kod stranih proizvođača.

U fabrici električnih automobila “Zeekr” u Ningbou broj robota se popeo sa 500 na 820 u samo četiri godine, a planirano je još više. 

Roboti vuku aluminijumske ingote, dižu ih do peći i tope, liju dijelove karoserije i nose ih do montažnih traka. Tu u potpuno automatizovanom, “mračnom pogonu” oni sinhronizovano zavaruju dijelove automobila. 

Ljudska ruka još ima ulogu u finiširanju: kontrola kvaliteta, ručno postavljanje žica, zaglađivanje površina prije farbanja.

Ipak, čak i finalna kontrola sve više postaje zadatak za vještačku inteligenciju: kamere snimaju svaki automobil i softver upoređuje slike sa bazom ispravnih primjera, otkrivajući i najmanje greške u svega nekoliko sekundi.

Kineski proizvođači koriste AI ne samo u proizvodnji, već i u dizajnu. Dizajnerka Keri Li iz “Zeekra” koristi vještačku inteligenciju da modelira enterijere i istražuje modne trendove koje bi mogla da uklopi u automobile.

Iako i američke fabrike koriste robote, mnogo opreme dolazi upravo iz Kine, prenosi Nova

Većina novih auto-fabrika u svijetu u posljednjih 20 godina podignuta je u Kini, a domaća industrija automatizacije rasla je uz njih. 

Kineske firme su otkupile strane kompanije poput njemačke “Kuke” i preselile proizvodnju u Kinu. 

U novoj “Volkswagenovoj” fabrici u Hefeiu samo jedan robot je iz Njemačke, a ostala 1.074 su proizvedena u Šangaju.

Ova industrijska revolucija ne bi bila moguća bez državne inicijative “Proizvedeno u Kini 2025”, koja je robotiku označila kao stratešku oblast. 

Vlada je naredila proizvođačima automobila da testiraju humanoidne robote u svojim fabrikama i šalju snimke s proizvodnje.

U Pekingu je čak organizovana polumaratonska trka u kojoj je učestvovalo 12.000 ljudi i 20 humanoidnih robota. 

Samo šest robota je završilo trku, najbrži je zaostajao trostruko u odnosu na ljude, ali simbolika je bila jasna.

Prošlog mjeseca kineski premijer Li Ćijang objavio je plan o “intenzivnom razvoju inteligentne robotike”, a država je najavila fond od 137 milijardi dolara za AI, robotiku i napredne tehnologije. 

Kineske državne banke su za posljednje četiri godine plasirale 1,9 biliona dolara kredita za fabrike i novu opremu.

Uz to, kineski univerziteti godišnje školuju oko 350.000 mašinskih inženjera, daleko više od SAD, gdje ih diplomira oko 45.000.

Ali nisu svi srećni zbog toga… Geng Juanjie, vozač viljuškara u fabrici “Zeekr”, kaže da se osjeća usamljeno na poslu okružen robotima i da se plaši za svoju budućnost.

“Ovo nije samo moja briga. Svi se pitaju da li ćemo jednog dana izgubiti posao zbog robota”, kaže on.

Za razliku od mnogih zemalja, Kina nema nezavisne sindikate, a jednopartijski sistem praktično ne dozvoljava javni otpor. 

I upravo zato automatizacija napreduje brže nego igdje drugo. A kako populacija stari, a sve manje mladih bira rad u fabrikama, Kina se oslanja na robote da popune prazninu.

“Kineska demografska prednost je završena. Oni su sada u demografskom deficitu, a jedini izlaz je produktivnost”, kaže Stiven Dajer, industrijski analitičar.