Krenulo je sve time što je predsjednik Zelenski službeno odobrio zahtjev jedne specijalne postrojbe ukrajinskih Oružanih snaga da nose počasni naziv “Heroji UPA-e”. Kijev je to u službenom priopćenju opisao isključivo kao “obnavljanje povijesnih tradicija nacionalne vojske” i simbol otpora imperijalnoj politici Moskve, naglašavajući da potez nije usmjeren protiv Poljske.
Oduzimanje ordena
U Poljskoj, gdje je UPA zakonski i povijesno prepoznata kao odgovorna za zločine nad poljskim civilima u Voliniji, ovaj čin je izazvao momentalno ogorčenje. Poljski predsjednik Nawrocki je pokrenuo proceduru da se ukrajinskom predsjedniku oduzme Orden bijelog orla – najviše poljsko državno odlikovanje. Unutar 48 sati od te odluke, ukrajinski politički i vojni vrh reagira potpuno ujedinjeno.
Ukrajinski predsjednik ne želeći dočekati da mu se orden oduzme, izjavio je da će ga poslati poštom u Varšavu. Osim njega, trojica bivših ukrajinskih predsjednika – Leonid Kučma, Viktor Juščenko i Petro Porošenko su u znak protesta također odlučili se na isti potez. Kao odgovor na taj potez, poljski oporbeni lider Kaczynski i drugi su odlučili vratiti Ukrajini njezina odlikovanja poput Ordena Jaroslava Mudrog, uz zahtjev da se u potpunosti blokiraju ukrajinskih pregovori o pristupanju EU.
Korijeni netrpeljivosti
Kako se dogodilo u tako kratkom periodu da je ova nastala diplomatska kriza između dosadašnjih saveznika ovako eskalirala? Prije svega, korijeni netrpeljivosti sežu duboko u prvu polovicu 20. stoljeća. Nakon raspada velikih imperija u Prvom svjetskom ratu, regije Volinija i Galicija postale su dio novonastale Republike Poljske. Taj međuratni period postavio je temelje za kasniji brutalni sukob. Službena Varšava je u tom periodu provodila politiku “polonizacije”, što je ustvari tipičan proces stvaranja nacionalnih država diljem Europe u to vrijeme.
Poljski politički vrh je bio duboko podijeljen oko toga kakvu državu stvoriti. Pojednostavljeno, jedna struja je bila za federativni model, u kojem bi se stvorila federacija koja bi uključivala Poljsku, Litvu i Ukrajinu. Druga je bila nacionalna, čiji je cilj bio formirati nacionalnu državu Poljaka. Ukratko, druga struja je pobijedila te je krenula “polonizacija” zemlje.
U takvoj atmosferi, gdje su zatvarane ukrajinske škole, a pravoslavne crkve postajale katoličke, stvorena je ilegalna Organizacija ukrajinskih nacionalista (OUN). Pravi užas i trauma koja i danas definira poljsku percepciju Ukrajine, dogodila se pod nacističkom okupacijom. U 1942. godini formirana je Ukrajinska ustanička armija (UPA) kao vojno krilom OUN-a. Iako su se deklarativno borili i protiv Nijemaca i protiv sovjetskih partizana, vodstvo UPA-e na čelu s Dmitrom Kljačkivskim donijelo je odluku da se iskoristi povlačenje njemačke vojske, kako bi likvidirali cjelokupnu mušku populaciju Poljaka iz zapadnih dijelova Ukrajine, kako Poljska i nakon sloma nacističke Njemačke ne bi mogla ponovno tražiti taj teritorij.
Vrhunac se dogodio 11. srpnja 1943. godine, kada su postrojbe UPA-e pokrenule koordinirani napad na više od 150 sela u Voliniji. Poljska vojska je uzvratila krvavim akcijama odmazde nad ukrajinskim civilima. Povijesne procjene govore o 60 do 100 tisuća ubijenih poljskih civila, dok je u poljskoj odmazdi stradalo između 10 i 15 tisuća Ukrajinaca. Poljski parlament je 2016. godine ove događaje proglasio genocidom.
Guranje pod tepih
Kada je Rusija napala Ukrajinu, Poljska je postala najveći zagovornik Ukrajine u Europi. Poljsko društvo je primilo milijune ukrajinskih izbjeglica, a gotovo sva vojna pomoć je išla preko Poljske. U tom trenu, egzistencijalni strah od Rusije nadvladao je povijesne sporove. Kako se linija bojišnice stabilizirala, rat pretvorio u dugotrajni sukob iscrpljivanja, na površinu su isplivali geopolitički i ekonomski interesi. Prvi nagovještaj toga se zbio u jesen 2023. godine, kada su poljski poljoprivrednici najavili blokadu granica, radi uvoza jeftinog ukrajinskog žita.
Dodatno, s vremenom se stvorio animozitet domaćeg stanovništva prema izbjeglicama iz Ukrajine. Građani Poljske su u početku širokih ruku dočekali ukrajinske izbjeglice, nudeći im široku lepezu socijalnih prava. Osim toga, poljska ekonomija svoj rast je ostvarila i zahvaljujući radnoj snazi koja je došla upravo iz Ukrajine. Međutim, s vremenom je poljsko društvo sve manje blagonaklono gledalo prema socijalnim beneficijama ukrajinskih izbjeglica koje plaćaju poljski porezni obveznici.
Dolaskom Donalda Tuska na vlast iste godine, politika Poljske prema Ukrajini naglo je postala hladnija. Premijer Tusk i ministar vanjski poslova Sikorski su počeli otvoreno komunicirati ono što je Poljska ranije prešućivala. Do kraja prošle godine i početkom ove, situacija je postala teža i zbog unutarnjopolitičke dinamike u samoj Poljskoj.
Unutarnjopolitička previranja
Desnica na čelu s PiS-om počela je bilježiti rast popularnosti igrajući na kartu zamora poljskog društva ratom i izbjeglicama iz Ukrajine. Poljski europski zastupnici prvi put javno izjavili da Ukrajina “neće ući s Banderom u Europu.” Varšava je krenula s inzistiranjem rješavanja pitanja ekshumacije poljskih žrtava u Voliniji. Dodatno, Varšavu smeta i to što je Kijev počeo zaobilaziti Poljsku u ključnim diplomatskim pregovorima. Predsjednik Zelenski je počeo direktno komunicirati s Berlinom, Parizom i Londonom, osjećajući da Varšava svoju poziciju koristi kao polugu za ucjenjivanje.
Paradoks je u tome što je sukob eskalirao točno u tjednu kada je Ukrajina otvorila prvih pet pristupnih poglavlja s EU. Osim toga, napravljen je i povijesni iskorak kada je riječ o ekshumaciji poljskih žrtava. Početkom lipnja ove godine, izdana su prva odobrenja za ekshumacije, da bi ovaj diplomatski skandal cijeli taj mukotrpni proces suočavanja s prošlošću vratio praktički na početak.
Pritisak
Premijer Tusk vjerojatno neće brzopleto reagirati kako ne bi trajno razorio odnose s Kijevom, ali vjerojatno će zadržati određenu rezervu prema Kijevu. Također, malo je vjerojatno da bi Poljska uvodila potpuni veto na ukrajinsko članstvo u EU, ali će prilikom svakog otvaranja novog poglavlja, postavljati uvjete. Dodatno, zbog snažnog pritiska desnice i zamora domaćeg stanovništva, poljska vlada vjerojatno neće popustiti u ovom odnosu te će uvoditi nove restrikcije što se tiče socijalnih prava ukrajinskih izbjeglica.
Što se Ukrajine tiče, Kijev će vjerojatno svoje diplomatske napore fokusirati na izravne dogovore s europskim prijestolnicama, preskačući u tome Varšavu. Ono najvažnije, uspostavljeni logistički pravci slanja vojne pomoći nisu ugroženi. Koliko god da Poljska i Ukrajina imaju međusobnih neslaganja, Poljskoj je od egzistencijalne važnosti Rusiju držati što dalje od poljskih granica. Odnosno, Poljska će svoj diplomatski pritisak koristiti isključivo kako bi s Ukrajinom svela povijesne i ekonomske račune, piše Index.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.