Iranci ovih dana šalju poruke iz kojih se može zaključiti da i nisu pretjerano zainteresovani za novi sukob te da su voljni pregovarati i tako diplomatskim putem doći do mirnnog rješenja.
Iako važe za naciju koja se ne boji previše vanjskih neprijatelja, jasno je da se samo budale i naivni ljudi neće trznuti na američku vojnu silu koja se s mora približava njihovoj obali i koja je predvođena vjerovatno najvećim manijakom koji je sjedio na čelu Amerike u posljednjih 30-ak godina. Čovjekom koji je zavadio pola svijeta i koji se svađa s pola planete, čovjekom koji neće prezati ni od čega da ispuni svoje ekonomsko – vojne ciljeve. Čovjekom koji je uostalom direktni saučesnik genocida u Gazi, koji bratuje sa izraelskim krvnikom Netanyahuom i trudi se da svijet više ne spava mirno.
Donald Trump prijeti svaki dan i nekako se čini da je napad odnosno novi val bombardovanja Irana, skupa sa Izraelom, više nego izvjestan šta god Iranci ponudili kao diplomatsko rješenje. Jer, prebacivanje tolike količine oružla i vojnih brodova s vojskom u Arapsko more i Perzijski zaljev košta milione dolara. A Donald nije neko ko voli da se rasipa novcem. Naprotiv, svaki dolar je njemu bitan. Tako da bi bila senzacija da tolika vojna sila ne udari na Iran u narednim danima nakon toliko američkog pripremanja terena i utrošenih sredstava.
Ali, ko zna… kod Amerikanaca razum možda i prevlada u jednom momentu. Na žalost, kod Izraelaca ljudski razum je već odavno nestao, ako ga je ikada i bilo.
Napad i iz zraka i s mora
Da li će se napad desiti, ako se desi kakve šanse ovog puta imaju Iranci, da li važnu ulogu u svemu ima Hormuški tjesnac, te da li Amerikanci gube saveznika u Velikoj Britaniji koja je poručila da neće dati svoje vojne baze da se koriste za napad na Iran, pitali smo iskusnog bh. vojnog analitičara Đuru Kozara.
Svjedoci smo sve većih prijetnji prema Iranu od strane Amerikanaca. Da li možemo očekivati bombardovanje Irana mnogo većih razmjera od onog iz prošle godine i da li postoje šanse da diplomatsko rješenje ovog sukoba?
„Bilo bi odlično da se sve riješi diplomatski, za pregovaračkikm stolom, ali ako SAD ne vide zadovoljna ishodom, onda je opcija oružje. Prvi udar, ako bi se Vašington odlučio za ograničenu kampanju, vjerojatno bi krenuo iz zraka i s mora – kombinacijom krstarećih projektila, STEALTH aviona i udarnog zrakoplovstva s nosača, usmjerenih na iranske radare, zapovjedna središta, baze balističkih projektila i protuzračnu obranu. Već sada je nosač “USS Abraham Linkoln” s pratećom udarnom skupinom razarača prebačen iz Indo‑Pacifika u područje 5. flote, što Pentagonu daje stalno raspoloživu zračnu komponentu u Perzijskom zaljevu i Arapskom moru. Američki nosač aviona USS Gerald R. Ford pridružiće se pomorskim snagama na Bliskom istoku. Cilj takvog prvog vala bio bi paralizirati iransku sposobnost organiziranog odgovora i smanjiti rizik za američke snage u regiji, bez neposrednog slanja velikih kopnenih trupa, smatra naš sagovornik.
Kakvu ulogu u ovoj krizi ima Hormuški tjesnac koji bi Iran mogao blokirati?
„Pored sve većeg broja američkih i iranskih vojnih sredstava u skučenom prostoru Hormuškog tjesnaca, rizik od incidenta – pogrešno protumačenog manevra, obaranja drona ili pogotka na tanker – realan je faktor koji može pokrenuti lanac događaja mimo političke kontrole. Zbog toga se aktualno gomilanje snaga u regiji može čitati istodobno kao signal odlučnosti i kao pokušaj odvraćanja, u nadi da će sama prisutnost američkog nosača i iranske raketne vojske ostati instrument pritiska, a ne uvod u otvoreni rat. Ostaje činjenica da SAD žele pokoriti Iran“, smatra Kozar.
Iranci spremniji nego lani?
Dok se ratoborni Amerikanci zagrijavaju za rat, genocidni i uvijek za rat i ubijanje spremni Izrael čeka zeleno svjetlo od svojih američkih šefova kako bi i sami počeli raketirati Irance. Na pitanje da li bi sve ovo moglo donijeti sukob koji bi se mogao proširiti i na neke druge zemlje na Bliskom istoku, ali i izazvati žestoke reakcije i nemire i na drugim dijelovima planete, naš sagovornik kaže:
„Izrael je podigao nivo spremnosti svojih oružanih snaga i čeka da napadne Iran zbog toga što Iranci pomažu Hezbolah, ali mislim da će sve, ipak prepustiti Amerikancima. Ako se SAD odluči za napad na Iran to ne znači da bi situacija mogla eskalirati u možda treći svjetski rat. Amerikanci su u junu prošle godine u operaciji “Ponoćni čekić” raketirali nuklearna postrojenja u Fordovu i na još nekoliko lokacija i to se svelo na ograničeni, tj. regionalni ratni sukob. Pomenuta vojna operacilja bila je iznenadna tako da iranske oružane snage nisu imali mogućnost za odbranu“, kaže Kozar.
„U slučaju novog napada Iran će vjerujem biti spremniji budući da je velika koncentracija američkih snaga u Perzijskom zalivu i kod obala Omana takva prijetnja da iranska odbrana ima vremena da posloži svoje borbene potencijale”, mišljenja je naš vojni analitičar.
Britanci brane stavove EU
Kakvim arsenalom sad raspolaže Iran i jesu li im dovoljne samo dalekometne rakete (koje su im glavni vojni oslonac) kojima su ne tako davno pogađali Izrael i da li Iranci mogu ugroziti američke baze raspoređene po Bliskom istoku?
” Oružane snage Irana sastoje se od regularne vojske Arteš, Revolucionarne garde Pasdaran, te policije. Navedene snage bez policije uključuju 945 000 aktivnih pripadnika. Sve grane oružanih snaga spadaju pod komandu Vrhovnog štaba oružanih snaga. Ministarstvo obrane i logistike je zaduženo za planiranje logistike i financiranje oružanih snaga i nije uključeno u izvršno vojno zapovjedništvo. Iran ima jedan od najvećih arsenala balističkih projektila i dronova na Bliskom istoku. To uključuje krstareće rakete i protubrodske rakete, kao i balističke rakete dometa do 2000 kilometara, odnosno više od 1200 milja. Dakle, mogu pogoditi bilo koju metu na Bliskom istoku, uključujući Izrael”, informisao nas je Kozar.
Britanci su sve iznenadili kada su rekli da neće dozvoliti da Amerikanci koriste njihove vojne baze za napad na Iran. Da li ovo znači da SAD gubi važnog saveznika u V. Britaniji kada je vanjskopolitička scena u pitanju?
„Velika Britanija, prema relevatnim saznanjima, ne podržava neke poteze predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, pogotovo ne one kojima on ponižava Evropu. Britanci više nisu u Evropskoj uniji, ali brane stavove Unije i podržavaju jačanje evropske odbrane. Prema tome, ne vjerujem da bi Ujedinjeno Kraljevstvo podržalo Amerikance u napadu na Iran. Britanci doduše imaju svoje vojne baze Akrotiri i Dekelija koje se nalaze na Kipru, a Kipar je pod zašitom Ujedinjenih nacija koje na tom otoku već više od tri decenije imaju svoju mirovnu misiju, zaključio je Đuro Kozar u razgovoru za Bosnainfo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.