Svijet

Broj žrtava u razornim poplavama u Indoneziji blizu 1.000

Broj žrtava u razornim poplavama u Indoneziji približio se u četvrtak 1.000, dok se stotine hiljada ljudi i dalje suočava s nestašicom, a frustracija zbog napora za pomoć raste.

FOTO: EPA/ALBERT IVAN DAMANIK
FOTO: EPA/ALBERT IVAN DAMANIK

Glasnogovornik Agencije za ublažavanje katastrofa Abdul Muhari rekao je da je do kasnog četvrtka 990 ljudi poginulo u poplavama koje su opustošile sjeverozapadni otok Sumatra najvećoj katastrofi te vrste u posljednjih nekoliko godina. Više od 220 ljudi se još uvijek vodi kao nestalo.

Tropske oluje i monsunske kiše pogodile su jugoistočnu i južnu Aziju ovog mjeseca, izazivajući klizišta i bujične poplave od prašuma Sumatre do planinskih plantaža na Šri Lanki – a predviđa se još kiša.

U provinciji Aceh na Sumatri, poprištu kataklizmičkog cunamija 2004. godine, stanovnici polako vraćaju svoje živote u prvobitno stanje, ali frustracije zbog tempa napora za pomoć rastu. Ljudi ne znaju na koga da se oslone – rekao je Syahrul, 39-godišnji stanovnik sjevernog grada Bireuena, poprišta široko rasprostranjenog razaranja.

Stanovnici su “izgubili nadu… čak i pokušavajući da skupe nadu za sebe. U ovom trenutku, ne mogu se uopšte osloniti na vladu, s obzirom na to koliko je loše ovo riješeno”, rekao je za AFP.

U obližnjem Lhokseumaweu, stanovnici se i dalje bore da drže blato pod kontrolom.

Skoro 15 dana nakon poplava, svaki dan, sve što smo mogli učiniti je čistiti kuću samo iznutra – rekao je 36-godišnji Sariyulis.

Vanjski dio se više ne može čistiti zbog blata – rekao je za AFP.

Većina žrtava poplava žalila se na nedostatak pomoći vlasti, dodao je Sariyulis. Stalno čujemo mnogo razgovora o tome kako svaka provincija može riješiti poplave, ali ono što doživljavamo je suprotno. Nakon više od dvije sedmice, i dalje se borimo s istim problemima. Ako pitate o napretku, on je minimalan – rekao je.

Muzakir Munaf, guverner Aceha, rekao je novinarima da je potrebno produžiti hitne mjere za još dvije sedmice “kako bi se izvršila rehabilitacija i hitni popravci infrastrukture”.

Ali najhitnija potreba bila je za lijekovima, a ljudi su se razboljevali, rekao je Muzakir novinarima. Naše zajednice se suočavaju s kožnim bolestima, kašljem, svrbežom i drugim tegobama uzrokovanim poplavama – rekao je.

Troškovi obnove nakon katastrofe mogli bi doseći i do 51,82 biliona rupija (3,1 milijarda dolara), a indonezijska vlada je do sada odbacila prijedloge da se zatraži međunarodna pomoć.