Bh. entitet Republika Srpska tone sve dublje u ekonomsku krizu. Novca nema. Na teretu više od milijardu maraka duga. Američke sankcije su na snazi, pa nema ni kredita. Iako Vlada negira da je došla do zida, predsjednik RS-a Milorad Dodik priznaje: „Nema nijedne banke u RS-u koja je spremna ili iz straha od Amerikanaca ne smije da sarađuje s Vladom RS-a. Jedna zemlja je izdvojila novac da nam to pomogne, ali zbog blokade koju su učinili Amerikanci mi taj novac ne možemo da doznačimo na naše račune“.
Izlaza nema. Panika primjetna. Za nastalu situaciju Dodik krivi ambasadora SAD-a. U nizu ustaljenih uvreda i kritika, ide korak dalje: „Murphy predstavlja one koji su spremni da ubijaju. Američka politika nije bila baš ona koja nije tako rješavala u svijetu. Preostalo mu je još to da uradi i da negdje da nalog ili se saglasi s nekim njihovim službama“.
Istovremeno, Ambasada SAD-a već danima postavlja isto pitanje: Gdje je novac? U traženju objašnjenja, čita se i dio odgovora. Podsjećaju da je Dodikova porodica i njima bliske firme preko institucija RS-a dolazila do ugovora, tendera, povlaštenog tretmana i poticaja. Sudeći prema kontinuiranom pritisku, Amerika bi još jednom mogla odgovoriti sankcijama, kaže ekonomska ekspertica Svetlana Cenić: „Ko će biti na listi? To će možda biti neko ko je potpisivao ovaj ugovor koji kriju sa Kinezima – i ta firma je na OFAC-ovoj listi. Znači, može biti tako nešto. A koje druge sankcije? Pa, nema većih sankcija ako ne mogu da se zaduže na inostranom tržištu“.
„Američka ambasada želi ili misli da je to oblik i način na koji može da pomogne građanima RS-a u smislu privođenja racionalnom ponašanju ljudi koji su u vlasti“, navodi ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Dok se vlast zadužuje, novca nema za socijalne usluge i subvencije – ali, ipak, troši. Neopravdano.
„Evo, vidite koliko je ljudi otišlo u Pariz. Imamo pet predstavnika – i njih čitave svite. Milorad Dodik se slika sa krpicama nekakvim ili zastavama, sjedi tamo, otputovao je avionom – čije su to pare?“, pita Cenić.
Građani – zahvaljujući kojima troše, kupuju, plaćaju po želji i vladaju – uglavnom šute. Jedni u borbi za egzistenciju, drugi, ipak, uz vladajuću politiku. Bez obzira na cijenu.
Pogrešni, često skandalozni, opasni potezi vlasti RS-a ciljali su na državu, a na koncu presudili sebi.
„To su sve populističke priče za neuki narod koji je ostao da živi u BiH. Ono što je suština je da mi moramo stvoriti uslove da naša djeca i unuci ostanu da žive u ovoj zemlji jer ovo je najljepša zemlja, s mnogo pametnim ljudi, ali malim brojem i, nažalost, s najgorom vlašću koju je ovaj narod mogao da izglasa“, poručuje Pavlović.