Radio je kao učitelj, potom kao nastavnik, u raznim seoskim školama. Po dolasku u Sarajevo najprije radi kao nastavnik, da bi 1948. godine postao urednik u Kulturnoj redakciji Radio Sarajeva. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije “Veselo veče” i “Udruženja književnika BiH”.
Veliki ljudi poput njega, nisu samo dio historije, dio onoga što je prošlo, već i poruka kakva se kroz vrijeme pronosi. A Šukrija je bio velik baš zbog svoje skromnosti i stalnog nastojanja da izgleda i vlada lijepo.
– Bio je gospodin. Kada ga sretnete, vidjet ćete da je nosio odijelo uz kravatu i šešir. U njihovoj kući se nalazio minder. Desni je bio nanin a lijevi njegov. Tu je bila i njegova pisaća mašina. Bio je neuredan pa je često govorio kako je svijet nastao iz haosa koji je njemu bio potreban da bi pisao svoja djela, ali nikako iz neke disciplinovane sredine – prisjetila se u jednoj radio-emisiji Pandžina unuka Amra.
Centralno mjesto u njegovom životu zauzimala su djeca, kazala je onomad Amra. Ona su mu bila posebno važna, kao i zavičaj i priroda.
Pandžo je pisao poeziju, prozu i dramske tekstove za djecu i odrasle. Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH; za zbirku pjesama “Razgovori” (1954) i za zbirku priča “Samo još kosovi zvižduću” (1961).
Odlukom Savjeta RTV Sarajevo, 10. aprila 1970. godine, dobija spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu dodjeljuje Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.
Šukrija Pandžo je umro u 74. godini života, 30. maja 1984. godine, u Sarajevu.