Strah da ćemo “nekoga potaknuti na loše misli” ili da “nije na nama da ulazimo u tuđe živote” često nas paralizira i sprečava da progovorimo, baš onda kad je najpotrebnije. No, upravo je otvoren razgovor ključan u prevenciji samoubojstava, istaknuo je Tin Pongrac, predsjednik udruge Životna linija i Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje.
– Sva istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije potvrđuju da treba u preventivnom smislu što više govoriti o suicidu. Govoriti da pomoć postoji, da suicid nije rješenje. U tom pomagačkom, podržavajućem kontekstu, treba i mora se govoriti, rekao je, prenosi HRT.
Dva efekta: Wertherov i Papageno
Pongrac podsjeća da govor o suicidu nije sam po sebi opasan – opasan je način na koji se o njemu govori. Povijest nas uči da romantizacija samoubojstva može imati opasne posljedice.
– Postoji takozvani Wertherov efekt, nazvan prema Goetheovom romanu Patnje mladog Werthera. U tom djelu se suicid prikazuje kao romantičan čin, i nakon objave romana zabilježeni su brojni slučajevi imitacije. To je bio primjer kako ne treba govoriti o suicidu, kaže.
Nasuprot tome, postoji i Papageno efekt, koji se temelji na suprotnom pristupu.
– Papageno, lik iz Mozartove Čarobne frule, u jednom trenutku poželi okončati svoj život, ali odustane. Taj primjer pokazuje da ako se govori o suicidu kroz priče o prevladavanju krize, o traženju pomoći, to može imati spašavajući učinak, objasnio je Pongrac.