Svake godine se u svijetu proizvede više od 1,2 milijarde pametnih telefona. Proizvodnja elektronskih uređaja ne samo da zahtijeva mnogo energije, već troši i dragocjene prirodne resurse, dok ujedno ispušta značajne količine CO₂ u atmosferu.
Istovremeno, uređaji sve brže zastarjevaju — korisnici prosječno mijenjaju telefon na svake 2 do 3 godine, iako su stari telefoni često još uvijek funkcionalni. U najboljem slučaju bivaju reciklirani, a u najgorem — završavaju na deponijama.
Najodrživije rješenje bilo bi promijeniti ponašanje potrošača i pažljivije razmotriti da li je svaki novi model zaista potreban. Međutim, to je lakše reći nego učiniti.
Brz tehnološki napredak brzo čini starije uređaje zastarjelim, pa su zato potrebna alternativna rješenja — kao što je produžavanje životnog vijeka uređaja dodjeljivanjem potpuno nove svrhe.
Upravo to su testirali istraživači Huber Flores, Ulrich Norbisrath i Zhigang Yin sa Instituta za računarstvo, zajedno sa Perseveranceom Ngoyem sa Tehnološkog instituta i međunarodnim saradnicima.
Njihov rad objavljen je u časopisu IEEE Pervasive Computing.
“Inovacija često ne počinje nečim novim, već novim načinom razmišljanja o starom — preoblikovanjem njegove uloge u kreiranju budućnosti”, rekao je Flores, vanredni profesor pervazivnog računarstva.
Kako funkcionišu mini data centri?
Istraživači su pokazali da stari pametni telefoni mogu biti uspješno prenamijenjeni u male data centre, sposobne za efikasnu obradu i skladištenje podataka.
Takođe su ustanovili da je izgradnja takvog sistema izuzetno jeftina — oko 8 evra po uređaju. Ovi mali centri imaju brojne potencijalne primene. Na primer, u urbanim sredinama, kao što su autobuska stajališta, mogli bi prikupljati podatke o broju putnika u realnom vremenu, što bi pomoglo u optimizaciji javnog prevoza.
U prvoj fazi projekta istraživači su uklonili baterije iz telefona i zamijenili ih spoljnim napajanjem kako bi smanjili rizik od curenja hemikalija u životnu sredinu.
Zatim su povezali četiri telefona, postavili ih u kućišta izrađena 3D štampom i napravili funkcionalan prototip spreman za ponovnu upotrebu, čime su podstakli održivo korišćenje stare elektronike.
Prototip je čak uspješno testiran pod vodom, gdje je korišćen za praćenje morskog života — pomagao je u prebrojavanju različitih morskih vrsta.
Inače bi za ovakav zadatak bio potreban ronilac koji snima video, pa ga zatim donosi na površinu radi analize. Uz ovaj sistem, cijeli proces se obavlja automatski i na licu mjesta.
Zaključak: Stari uređaji kao održiva digitalna rješenja
Rezultati ovog istraživanja jasno pokazuju da zastarjela tehnologija ne mora završiti kao otpad. Uz minimalna ulaganja, ti uređaji mogu dobiti novu svrhu i doprinjeti razvoju ekološki prihvatljivijih i održivih digitalnih rješenja.
“Održivost nije samo očuvanje budućnosti — već i preoblikovanje sadašnjosti, gdje uređaji iz prošlosti postaju prilike za budućnost”, istakao je Norbisrath, vanredni profesor softverskog inženjerstva, prenosi PC press.