U našem narodu postoji i mnogo sujeverja koje se vezuje za burme.
– Neko staro “pravilo” je da ni prije vjenčanja, a ni poslije njega, ne bi trebalo da date burmu drugima da je isprobavaju. Vjeruje se da time njen vlasnik poklanja svoju bračnu sreću, a u zajednicu unosi svađe i skandale.
– Prema drugom starom sujeverju, vjenčano prstenje nikada ne treba skidati, ali postoje i druga koja pobijaju ovo mišljenje.
– Jedno vjerovanje kaže da burme mlade i mladoženja ne bi trebalo da se razlikuju. Ne tako rijetko je nevjestin prsten napravljen da bude deblji od mladoženjinog, a smatra se da to može da negativno utiče na harmoniju u porodici.
– Ukoliko je pak burma napravljena od dvije vrste zlata, vjeruje se da je to loš znak. Kažu da supružnici neće biti iskreni jedno prema drugom, već će voditi dvostruke živote.
Prstenju se u svakoj kulturi sveta pridavao određen i drugačiji značaj. Ponekad je riječ samo o ukrasnom nakitu, dok je ponekad riječ o simboličnom odrazu statusa, moći, ličnosti. Vjenčana burma predstavlja posebnu vrstu prstena koji se na svakom vjenčanju razmjenjuje sa budućim supružnikom.
Danas se glavna simbolika burmi ogleda u tome što pokazuje da je osoba koja je nosi u braku. Burme danas širom svijeta predstavljaju izraz ljubavi, dio nakita kojim su se mladenci zakleli na vječnu ljubav. Sam oblik burme, krug, predstavlja simbol vječnosti. Kružna forma prstena sama po sebi predstavlja cjelovitost, bez početka i kraja.
Običaj je da se pri vjeridbi ženi stavlja vjerenički prsten na buduće mjesto burme, kako bi joj simbolično čuvao mjesto. Nakon vjenčanja verenički prsten se premiješta na domali prst lijeve ruke ili ostaje da dijeli mjesto sa burmom.
Tokom historije, burma je takođe nošena na različitim prstima. Nekada je nošena i na palčevima obje ruke, i ako to danas zvuči nevjerovatno. Istorijski gledano, nekada nije bilo bitno na kom prstu ćete nositi burmu. Mogli ste je nositi na svakom prstu, bilo koje ruke, tome nije pridavan značaj. Tek je rimska tradicija uvela „pravila nošenja“, piše Krstarica.