Svijet

Šta novi kancelar Njemačke Friedrich Merz znači za Evropsku uniju?

Friedrich Merz izabran je za desetog poslijeratnog kancelara SR Njemačke. Kakvi su njegovi stavovi prema Evropskoj uniji i šta Brisel očekuje od novog kancelara?

FOTO: EPA
FOTO: EPA

“Spremni smo prihvatiti se posla i u Njemačkoj formirati vladu koja će biti jedna od najjačih podrški Evropskoj uniji koja je ikada dolazila iz naše zemlje”, rekao je Friedrich Merz na nedavno održanom kongresu Evropske narodne partije u Valensiji.

Tamo je pred svojim kolegama iz konzervativnih stranaka EU-a predsjednik Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i najvjerovatniji novi njemački kancelar predstavio svoju viziju evropske politike: jačanje evropskog jedinstva i odbrambene sposobnosti, podrška novim sporazumima o slobodnoj trgovini, novi pristup zaštiti klime i konkurentnosti, kao i smanjenje broja migranata koji dolaze u Evropu.

Merz obećava snažniju ulogu Njemačke u vodstvu

On je također rekao kako je svjestan da su mnogi posljednjih godina očekivali više vodećih inicijativa od Njemačke na međunarodnom planu i da su od najveće članice EU-a očekivali ulaganje više energije u guranje Unije naprijed.

Kako bi to konkretno trebalo izgledati, objašnjava Rafael Loss iz Evropskog vijeća za vanjsku politiku (ECFR) iz Berlina. “Niko ne želi jaku Njemačku koja će svoju veličinu i snagu koristiti da progura svoje interese, nego Njemačku koja će davati impulse koji bi vodili jedinstvu i zbog kojih se manje zemlje-članice ne bi osjećale zapostavljeno”, rekao je Loss u razgovoru za DW.

To se posebno odnosi na odbrambenu politiku. Merz je objasnio kako Evropa, kada je odbrana u pitanju, “mora govoriti istim jezikom” kako bi se odbrana organizovala efikasnije, što bi doprinijelo podizanju sposobnosti na novi nivo. Za to je prije svega potrebna “pragmatičnost”, posebno kada je riječ o nabavci opreme i pripremanju zajedničkih vojnih projekata. Cilj mora biti jačanje odbrambene spremnosti.

“U principu bi se ovaj proces trebao odvijati kroz institucije NATO-a, ali važno je da Evropljani budu u stanju bolje se braniti nego što je to bio slučaj u prošlosti. To nije opcija nego preduslov za očuvanje mira i slobode na evropskom kontinentu”, rekao je Merz. Jedan korak u tom smjeru je veća nezavisnost od SAD-a, o čemu Merz govori još od večeri izborne pobjede krajem februara.

Oživljavanje njemačko-francuskog pogonskog motora

Ove riječi su sigurno dobro zazvučale u ušima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Merz već dan nakon preuzimanja kancelarske dužnosti odlazi u Pariz. Odnos Merza i Macrona je od važnosti i za Evropsku uniju jer je njemačko-francuski odnos oduvijek važio kao pogonsko gorivo za dalji razvoj EU-a.

“I dalje je činjenica da su Njemačka i Francuska, uprkos novim snažnim članicama na istoku, dvije najveće sile unutar EU-a”, kaže Paul Maurice, glavni sekretar povjerenstva za njemačko-francuske odnose na francuskom Institutu za međunarodne odnose (IFRI). Ovaj njemačko-francuski motor posebno je važan kod ekonomskih i odbrambenih pitanja.

Macron se nada, kako Maurice kaže u razgovoru za DW, da će u Merzu naći partnera za svoj projekat strateške autonomije. Macron pod tim podrazumijeva jačanu autonomiju Evrope u odnosu na SAD, ali ne samo kada je riječ o odbrani, nego i o sirovinama, tehnologiji i energiji.

U Briselu se čeka funkcionalna njemačka vlada

U Briselu se prije svega očekuje, kako kaže Loss, da se zatvori praznina koja je nastala ostavkom posljednje njemačke vlade u novembru prošle godine. Od tada se sve važnije odluke više-manje donose bez najveće članice koja je u tom periodu bila ograničena činjenicom da je na njenom čelu bila tehnička vlada u odlasku. Ta vlada nije mogla donositi odluke s dalekosežnim posljedicama, što se prije svega odnosi na odbrambeni sektor.

No ono što partneri u Briselu posebno očekuju jeste da nestane fenomen “german vote”. Tako se kolokvijalno u Briselu naziva ponašanje posljednje njemačke vlade koja je zbog nesuglasica između koalicionih partnera često u posljednjem trenutku tražila izmjene nekog zakona kako bi se zadovoljile sve stranke unutar, često posvađane, vlade Olafa Scholza, piše DW.