Grupa slovenačkih turista iz kampa na Murteru napustila je Hrvatsku nakon što su na tijelu primjetili neobične fleke, čiji uzrok, za sada, nije poznat.
Neki su odmah pomislili da bi u pitanju mogle biti stjenice, dok je jedna ljekarka posumnjala da bi uzrok mogla biti pješčana mušica koja prenosi lajšmaniozu.
Prirodno stanište parazita (tzv. rezervoari) su: ljudi, psi i glodari. Prenošenje parazita vrši zaražena ženka mušice Flebotomus papatači, koja živi u toplom klimatskom pojasu. U umjerenom klimatskom pojasu aktivni su tokom dugih, suvih i toplih ljeta. Ovi insekti su u narodu poznati kao nevidi. Slični su komarcima, tzv. dlakave ili pješčane mušice, dužine 2-2,5 mm. Teško su uočljivi zato što su sitni kao i zato što ne stvaraju zvuk kad lete. Aktivni su ljeti, od sumraka do svitanja, a danju se povlače i ne napadaju ako nisu uznemiravani.
Zdrav čovjek se zarazi poslije uboda zaraženog flebotomusa koji pri ubodu ubacuje parazite u kožu. Kod mediteranskog tipa bolesti lanac infekcije najčešće čini pas – flebotomus -pas, a čovjek se slučajno uključi u lanac. Kod tzv. indijskog tipa kala-azara lanac infekcije se održava na relaciji čovjek – flebotomus – čovjek.
Izuzetno rijetko je moguć prenos sa čovjeka na čovjeka putem transfuzije zaražene krvi, igala kontaminiranih zaraženom krvlju, sa oboljele trudnice na plod i seksualnim kontaktom, stoji na sajtu “Steotskop.info”.
Kako se manifestuje?
Oboljenje se javlja u tri oblika:
I KUTANA (KOŽNA)
II MUKOKUTANA (KOŽNO-SLUZOKOŽNI)
III KALA-AZAR (“CRNA SMRT”, SA ZAHVATANJEM ORGANA)
Godišnje u svijetu oboli oko 1,5 miliona osoba od kožnog oblika lajšmanijaze, i oko 0,5 miliona osoba od kala-azara.
Vrijeme koje protekne od infekcije (ujeda zaraženog flebotomusa) do pojave prvih simptoma bolesti (vrijeme inkubacije) iznosi od 7 dana do nekoliko mjeseci za kožnu lajšmaniozu, od 10 dana do nekoliko godina za kala-azar.
Oboljeli čovjek je zarazan za flebotomuse od nekoliko mjeseci do dvije godine. Tako je neko zarazan i u slučaju parazitonoštva (“uspavane” lajšmanije u ćelijama ne daju tegobe i znakove bolesti).
Poslije bolnog uboda nevida stvori se čvorić na koži koji je najčešće bezbolan i koji se narednih dana širi i nekada ulceriše (stvori se jedna ili više rana koje liče na vulkan – sa uzdignutim ivicama i centralnim kraterom). U toj regiji limfni čvorovi mogu biti uvećani. Do izlječenja dolazi ili spontano ili zahvaljujući sprovedenoj terapiji. Neliječene promjene mogu trajati mjesecima, pa i godinama.
Promjene na koži je bolje liječiti nego pustiti da spontano zacijele jer mogu ostati ružni ožiljci. Tako ne postoji mogućnost da parazit ostane u organizmu sakriven i poslije povlačenja promjena na koži, i da ne dođe do recidiva (vraćanja bolesti u slučaju pada imuniteta) poslije dugo vremena na istom mjestu.
Kala-azar ili “crna smrt”
To je najteža forma ove bolesti. Parazit napušta kožu i napada organe imunološkog sistema. Javljaju se povišena temperatura, uvećana jetra, slezina i limfni čvorovi. Ako se ne liječi dovodi do teškog hroničnog oboljenja praćenog tamnom pigmentacijom kože, ekstremnim mršavljenjem i malokrvnošću koje se završava smrtnim ishodom, prenosi “b92“.