Usred opetovanih najava američkog predsjednika Donalda Trumpa da će preuzeti Grenland, glasači te samoupravne danske teritorije biraju 31 člana svog zakonodavnog tijela Inatsisartuta, kao što to čine svake četiri godine.
Ovaj put radi se o egzistencijanim pitanjima, mjestu Grenlanda u svijetu, uključujući i to treba li on ostati dio Danske, tražiti nezavisnost ili uspostaviti bliže veze s velikim silama poput SAD-a i Evrope.
“Političari nisu jasni oko toga što je zapravo nezavisnost”, naveo je Masaana Egede, glavni urednik grenlandskog dnevnika Sermitsiaqa, na videokonferenciji s novinarima iz svijeta prošle sedmice.
“Je li to ekonomska nezavisnost? Samo osjećaj nezavisnosti? Uspostava vlastitih granica? O tome govorimo mnogo jer to u nama budi emocije. Želimo nezavisnost, ali svako ima vrlo različitu definiciju nezavisnosti”, napomenuo je.
Nezavisnost
Egede, inače polubrat grenlandskog premijera Mutea Egedea, objašnjava da postoje 32 područja u kojima Danska i dalje donosi odluke u ime Grenlanda.
“Recimo da preuzmemo jedno područje godišnje, svejedno bi nam trebale 32 godine da stvarno postanemo nezavisni”, objasnio je.
Trenutno je stranka s najviše mjesta u parlamentu inuitska stranka Ataqatigiit, ili “Zajednica naroda”. Vlada zajedno s koalicijskim partnerom Siumutom, što znači “Naprijed”. Obje se stranke zalažu za nezavisnost i obećale su raspisati referendum o otcjepljenju otoka od Danske, ne navodeći kada bi to bilo.
Prema sporazumu s Danskom iz 2009., Grenland može zakonski proglasiti nezavisnost, ali tek nakon što se održi referendum. Iako postoji široka podrška potpunom suverenitetu Grenlanda, neki nisu sigurni šta bi to značilo za odbranu i privredu otoka kada bi krenuo samostalno krojiti svoju budućnost.
Više od 2 miliona kvadratnih kilometara površine Grenlanda prepuno je ogromnih prostranstava neiskorištenih prirodnih resursa, uključujući vrlo vrijedne rude, dok je otok dom svega oko 60.000 stanovnika.
Trump je nazvao preuzimanje Grenlanda “apsolutnom nuždom”. Odbio je pritom isključiti korištenje vojne sile ili ekonomske prisile da to učini. Prošle sedmice izjavio je da će SAD dobiti Grenland “na ovaj ili onaj način”. Naveo je potom i prijetnje Kine i Rusije, koje su sve više fiksirane na Arktik.
No, nisu Grenlandu jedina sigurnosna prijetnja aspiracije američkog predsjednika. Naime, nezavisnost bi također značila veliku rupu u budžetu otoka bez godišnje subvencije od 500 miliona dolara koju daje Danska i plaća mu sistem socijalne skrbi skandinavskog tipa. I EU šalje sredstva Grenlandu iako otok nije član tog političkog bloka.
Ipak, antikolonijalni osjećaji su jaki. Premijer Egede, vođa inuitske stranke Ataqatigiita, iskoristio je svoje novogodišnje obraćanje kako bi izjavio da je “vrijeme da poduzmu sljedeći korak za zemlju” i da se Grenlanđani oslobode “okova kolonijalnog doba”.
Grenlandski zakonodavci usprotivili su se rudarskim projektima koje podržava EU jer se nalazišta rijetkih ruda nalaze unutar izvora uranija.
85 posto Grenlanđana ne želi postati dio SAD-a
Rasprava o tome može li rudarstvo utrti put nezavisnosti širenjem lepeze djelatnosti koje čine grenlandsku privredu dominirala je posljednjim izborima 2021. i dovela do pobjede inuitskog Ataqatigiita nakon što je stranka podržala zabranu iskopavanja uranija. To je rezultiralo obustavom projekata kopanja rijetkih ruda sve do danas.
No, pitanje iskopavanja uranija nije bilo glavna tema ove izborne kampanje. Nije tema bila ni treba li potaknuti turizam ili pomorstvo, uprkos činjenici da bi te djelatnosti također mogle pomoći u financiranju nezavisnog Grenlanda.
“Pitanje nezavisnosti zauzelo je toliko prostora”, pojašnjava urednik Egede, da je istislo raspravu o grenlandskpj privredi, koja bi inače “bila vrlo, vrlo veliki dio izbora”.
Dok je Trump tokom predsjedničkog obraćanja prošlog utorka obećao da će arktički otok učiniti “bogatim”, ogromna većina Grenlanđana, oko 85 posto, protivi se ideji da postanu dio SAD-a, prema anketi provedenoj u januaru.