Ako sve ove zločine koji su se desili zadnju godinu povežemo, a moramo zbog naše budućnosti, onda je jasno da je ovu državu zadesila apokalipsa sa strašnim posljedicama.
Jedan opasan pishički virus se neometano širi među ljudima i pitanje sata i dana je kada će se novi strašni zločin ponoviti u nekoj drugoj pitomoj sredini.
Potrebna je sinhronizovana akcija akademske zajednice i nadležnih institucija da se prekine širenje ovog virusa i zaustavi ova epidemija.
Međutim, ono što posebno zabrinjava nakon zločina u Sanskom Mosru je izostanak prave, državotvorne reakcije “političkog” Sarajeva.
U Sanskom Mostu je proglašena trodnevna žalost, u USK jednodnevna. A, šta je sa KS, Federacijom, državom?
Nakon zločina u Gradačcu u augustu prošle godine Vijeće ministara BiH je donijelo odluku o jednodnevnoj žalosti u cijeloj BiH.
Šta je ovaj put?!
Očito aktuelnoj vlasti u kantonu, entitetu F BiH i na državnom nivou to nije ni politički ni ekonomski isplativo.
Taj izostanak empatije i suosjećanja sa građinima USK će imati dugotrajne i nepopravljive posljedice u kontekstu njihovog odnosa prema Sarajevu.
Ne treba se čuditi što Krajina ima averziju i nepovjerenje prema Sarajevu i što se osjećaju izdanim, odbačenim, izigranim…
Nema reakcije ni hiperaktivne gradonačelnice Sarajeva.
Prošle godine je bila na čelu demonstracija protiv femicida.
Ovaj put nema reakcije na svirepo ubistvu sugrađanke na Ciglanama.
Ni Karić ni Uku ni Nikšiću, a ni Konakoviću se izgleda sada ne isplati proglasiti dan žalosti.
Nemoj da se pokvari završni after party u Titovoj večeras.
Čije to interese štite?
Građana ili sponzora SFF-a?
Isplatnije je izgleda vrtiti ćevape na čaršiji, vrtitit točak na Darivi, vrtiti se na fasadama, vrtiti se na crvenom itisonu…
Čeka nas Apokalipsa, a pomoći nam nema!