Dodao je da još nije nimalo jasno koliko će koja partija imati poslanika jer francuski sistem izbora narodnih poslanika u dva kruga je dosta drugačiji u odnosu na svijet.
– Od 577 poslanika samo 76 je odabrano u prvom krugu sa preko 50 posto glasova, od toga 39 poslanika Nacionalnog okupljanja, 32 poslanika ljevice, a samo dva iz predsjedničke koalicije što je već samo po sebi znakovito. U drugom krugu bira se ona ili onaj ko ima najviše glasova. U tom krugu se može svašta dogoditi jer se često oni koji nisu prvi ujedine i pobijede onog ko je dobio najviše glasova – pojasnio je Šoja.
Po njegovim riječima, to se lako može dogoditi bivšem predsjedniku Fransoa Olandu koji je u svom okrugu vodeći poslije prvog kruga, ali može lako izgubiti u drugom.
Šoja navodi da će sljedećih dana biti velikih pregovaranja, “ali šta god da se napravi vrlo je vjerovatno da niko neće imati apsolutnu većinu”. To je, dodaje on, ono što se u najkraćem može kazati jezikom činjenica.
– Važnije od svega je znati nešto drugo, a to je značaj ovih izbora, kako za Francusku, tako i za Evropu, pa i nas u BiH. Prekidom ili težnjom da se prekine sa liberalnom i evropocentičnom politikom Makrona koja je na unutrašnjem planu unesrećila Francusku, osiromašila srednju klasu, a bogate učinila još bogatijim, koja je na spoljnom planu od Francuske napravila atlantskog poslušnika, mnogo toga se mijenja, radikalno. Francuska sigurno više neće biti ono što je do juče bila – smatra Šoja.
Po njegovim riječima, Makron je u slijepoj ulici, jer ne može ni na koji način dobiti većinu.
– On trenutno pokušava marginalizirati Nepokorenu Francusku i time razbiti ljevicu. To je vrlo zanimljivo i govori nam dvije stvari. Prvo, to dokazuje da je Makronu najveći neprijatelj socijalna ljevica i da nikako ne želi da ona dođe na vlast. Kao dokazani sebičan političar, njemu bi bilo drago, iako to ne smije glasno kazati, da vlast preuzme Nacionalno okupljanje i bez apsolutne većine. Razlog za to nije simpatija prema toj partiji već nešto jednostavije i pragmatičnije: u situaciji u kojoj se našao, gotovo bezizlaznoj, Makronu treba žrtveni jarac koji bi u nemogućim uslovima, u kohabitaciji bez većine, vladao umjesto njega naredne tri godina prije redovnih izbora. Računa da bi tako na izborima 2027. godine, umjesto njegove ekipe, Nacionalno okupljanje bilo kažnjeno za neuspjeh pa bi se njegova partija vratila na vlast. Zato je strategija Nacionalnog okupljanja mudra. Oni ne žele razmišljati o vlasti ukoliko ne dobiju apsolutnu većinu. Ako je ne dobiju sad s mukom, dobiće je mnogo lakše za tri godine – naveo je Šoja.
Kaže kako je Francuska zaista u velikoj krizi i na pragu nemira, jer je skoro sasvim izvjesno da niko neće imati većinu niti bi mogao formirati vladu pa bi neka vrsta kontrolisanog haosa vladala do eventualno novog raspuštanje skupštine i novih vanrednih izbora.
– Zbog tako zahtjevne i mučne unutrašnje politike Francuska neće moći voditi jasnu i veoma aktivnu spoljnu politiku. To se neće dopasti Ukrajini, iz jednog, ali ni nama, iz drugog razloga. Francuska će sigurno suspendirati bilo kakvu ideju proširenja Evropske unije jer budućnost Francuske ne predstavljaju više proevropske vlasti već profrancuske, bilo s koje strane da dođu, s desne ili lijeve. Emanuel Makron je svojim dolaskom na vlast 2017. godine napravio haos i razbio je u potpunosti klasičnu ljevicu, stvorivši novu političku strukturu u centru u kojem su se zajedno pronašli najlicemjerniji i s ljevice i s desnice. Taj centar polako nestaje i Francuska se vraća starom stanju, ali u radikalnijoj formi – mišljenja je Šoja.
Po njegovim riječima, treba računati ubuduće na druge i sasvim drugačije ljude koji će voditi Francusku, sviđalo se to nekome ili ne.
– U svakom slučaju Makronove Francuske više nema i ostaće zabilježena kao vrijeme otuđenja od prave Francuske, naročito one generala de Gola koja je toj zemlji dala poseban sjaj i veličinu – zaključio je Šoja.