Bosnainfo: Koliko prema vašem mišljenju frustrirajuće djeluje blokada institucija Bosne i Hercegovinena građane?
Šoja: “Prvo bih želio naglasiti da je svaka naša blokada institucija, bez izuzetka, bila i ostala vještačka ili dogovorena. Naše političke svađe vrlo su providno izrežirane i redovno prikrivaju zajedničke rezultate udruženih aktivnosti naših lažnih višenacionalnih “svađalica” koji se mjere u milionima otetim od naroda. A nesrećni narodi, umjesto da se pobune, oni toliko nisko padaju da nastavljaju vjerno glasati za svoje najmilije otimače koji glume patriote.
Inače pitanje frustracije građana je vrlo zanimljivo pitanje. Najlogičniji odgovor bio bi da blokade uvijek djeluju frustrirajuće. Drugačije ne može biti. Međutim burna, okrutna i nevesela istorija ovog ukletog podneblja izvajala je poseban karakter našeg čovjeka koji je navikao trpjeti više i češće od drugih u Evropi. Takav inertan i trpeljiv karakter lako se nažalost privikne na kriminalnu neodgovornost ljudi koji vode ovu zemlju i koji, kao što rekoh, vrlo često vještački blokiraju naše institucije.
Tako da je manje bitno pitanje da li blokade institucija frustriraju naše ljude, jer ih sigurno frustriraju, već da li ta frustracija u njima izaziva želju za glasnim i javnim negodovanjem ili pobunom? Čim se postavi to pitanje naš se čovjek uspava i vrlo ga je teško probuditi. U toj inertnosti, nepravdi i patnji prolazi nam život.Što se blokada tiče, one će se prekinuti onog dana kad narod shvati koliko su izvještačene, kad shvati da ga ovi što blokiraju opasno varaju i kad ih na kraju za to zasluženo kazni. Ako me pitatekad će to biti, moram priznati da ne znam!”.
Duboka društvena anarhija
Bosnainfo: Jesmo li s obzirom na političko stanje u zemlji zagazili u duboku društvenu anarhiju?
Šoja: Sve je kod nas duboko, kriza i anarhija, mržnja i ostrašćenost, kriminal i korupcija, zlo inepravda, strah i beznađe… Duboka društvena anarhija je veoma tačna definicija našeg stanja.Ona je rezultat nebrige i neodgovornosti vlasti, s jedne strane, i ravnodušnosti i iskvarenostimasa, s druge. Taj pakleni snop sigurna je garancija da će naše društvo – koje je u međuvremenu osakaćeno i skoro uništeno – ostati osuđeno da predugo tapka u mjestu, bez imalo napretka.
Nije slučajno što smo toliko potonuli jer u ovoj državi vlasti nisu nikad imale dovoljno svijesti i savjesti da je njihov osnovni zadatak da svojim građanima ostvare napredak na svakom polju. Zato su nam servirali nazadak i propadanje, ne samo ekonomsko i političko već i socijalno i kulturološko.
Svaka nacionalna vlast je uništila prije svega vlastiti narod a svi zajedno su uništili cijelu zemlju.Poput šahista s bijelim figurama, vlastodršci su narodu nametnule kao osnovna i najvažnija nacionalna i religijska pitanja i agresivno povlačili potez za potezom. Narod se ili nije branio pa je odmah predao partiju, ili se nevješto branio pogrešnim potezima i brzo bio matiran.
I tako se već trideset godina javno, prenaglašeno i svađalački bavimo pitanjima koja bi trebala biti sastavni dio privatnog života i privatne sfere. Otuda se kod nas stalno događaju privatni sukobi različitih mišljenja. Ali različita mišljenja su uvijek vezana za politička, religijska i nacionalna pitanja, a nikad ekonomska. A upravo nam treba što više zdravog rivaliteta onih kojise bave ekonomijom.
Potrebni su nam sukobi različitih koncepcija kako usrećiti društvo i ljude i da u tom traženju najboljih narod konačno osjeti početak blagostanja. Sukoba ekonomskih ideja, međutim, nema i to nam govori da nema prosperiteta. Ako me pitate kad će ga biti, moram priznati da ne znam!”.
Velike sile su nam davno rekle šta je naš domaći posao
Bosnainfo: Jesu li institucije Bosne i Hercegovine zakazale ili i međunarodna zajednica s obzirom da već više od mjesec dana rukovodstvo RS-a nije privedeno u pravosudne institucije zbog rušenjaustavnopravnog poretka BiH?
Šoja: “Stvari su jednostavne i jasne: moćni stranci ne žele, a mi nemoćni ne možemo. Velike sile su nam već više puta ponovile da one neće učestvovati ni u čemu i da je sve samo naš posao i naša briga. Zato se ne treba čuditi što stranci odbijaju pomoći našim pravosudnim institucijama u bilo kakvim akcijama hapšenja jer su i rizični i unutrašnja stvar jedne zemlje. To je i razlog zašto je Interpol odbio stavljanje Dodika na crvenu potjernicu.
Što se tiče domaćih institucija, koje bi trebale izvršiti zadatak, slučaj Dodik nam svjedoči da su sve naše državne institucije faktički privatizovane pa su zbog toga i neefikasne. Od svršetka rata do danas ne prestaje proces otimanja institucija od strane bogatih političkih lidera.
Oni postavljaju sve direktore ili šefove svih institucija a trude se naravno da im prije izbora objasne da moraju biti poslušni a ne profesionalni. Tako se na kraju i dogodi. To je sve rezultat naših tridesetogodišnjih podjela koje su prouzročile stvaranje dva suprotstavljena pašaluka unutar jedne zemlje.
Ono što je moguće u jednom entitetu, odnosno pašaluku, nije moguće u drugom jer institucije i u jednom i u drugom pašaluku su odane pašama a ne državi.
Pridružio bih ovu priču o hapšenju ovih koji su se ogriješili o zakone i ustav, prethodnoj priči o blokadi institucija iz Vašeg prvog pitanja. Ne znam šta je više frustrirajuće, svjesne blokade ili nemogućnost hapšenja kriminalaca ali znam da je to užasno porazno za državu i njen kredibilitet. Lično jedva čekam da se to dogodi jer su stvari otišle zaista predaleko i postale neozbiljne, nadrealne i ponižavajuće. Ali ako me pitate kad će Dodik biti uhapšen, moram priznati da ne znam!”.
Najbolje za sve bi bilo da Dodik pobjegne
Bosnainfo: Poznavalac ste politike Milorada Dodika. Koji će prema vašem mišljenju biti njegovi sljedećikoraci kako bi ostao u vlasti – blokade, referendumi…?
Šoja: “Milorada Dodika možemo i moramo kritikovati za desetine stvari, ali moramo priznati da je inteligentan, lukav, vispren, genijalno proračunat i rođen za politiku. Munjevito brzo misli i strateški razmišlja. On uvijek ima nekoliko unaprijed pripremljenih različitih kovertiranih poteza.Nevolja žitelja Republike Srpske počiva na činjenici da sve ove pohvalne karakteristike koje su svojstvene Dodiku ne služe građanima tog entiteta nego Dodiku lično.
On je prije više od petnaest godina napravio jednostavn sistem i princip i njega se drži do danas: svu korist koju ću dobiti uzeću privatno, a svu štetu koju napravim prebaciću na narod. To se naročito osjeti u posljednja dva mjeseca kad Dodik snažnije nego ikad ranije donosi moralnu i kulturulošku štetu srpskom narodu, a Srbi sve više postaje njegov talac.
Doduše u svemu tome ima i jedna vrlo dobra stvar: došavši do vrhunca ludosti i besmisla, bezobrazluka i bahatosti, prešavši crvenu liniju koju je godinama vješto izbjegavao, Dodik je sam sebe doveo u bezizlaznu situaciju.
Njegov manevarski prostor već mu je opasno sužen, skoro nikakav, tako da svaki njegov korak kojim bi grčevito pokušao očuvati vlasti neće imati raniju snagu. I ranije je svaki njegov potez bio izvještačen, ali to je u narodu prolazilo. Sve manje naroda mu danas vjeruje, a ako bi kojim slučajem neko dokazao da je kriminalac svi će mu okrenuti leđa.
Ovako, ostaje još malo naivnog svijeta koji vjeruje da je Dodik politički progonjen od strane “neprijateljskog Sarajeva”. Vrlo je dakle važno da u ovoj fazi Dodika javno ne posmatramo kao progonjenog političara već kao kriminalca koji je prekršio zakon i koji bježi od provođenja zakona.
Dodiku dakle ostaju dvije opcije. Da ostane u Republici Srpskoj i da glumi vlast i moć ili da trajnopobjegne van Bosne i Hercegovine. Prva opcija bi mogla funkcionisati neko vrijeme, on bi i daljedržao prazne govore pune uvreda i prijetnji ali vrlo brzo to bi postalo trivijalno i okrenulo bi seprotiv njega.
Druga opcija je najbolja i za njega i za nas. Da lično odlučujem pustio bih ga da pobjegne jer tako bismo najlakše shvatili da Dodik ne predstavlja uopšte glavni problem Bosne i Hercegovine. Naš najveći problem nije ni politika ni nacija ni religija već zlo u nama.
Najveći naš problem je činjenica da u posljednjih trideset godina od svih stotina ljudi koji su dobili vlast i fotelje na tlu cijele država broj onih koji su bili savjesni, odgovorni, uspješni i koji su provodili filozofiju da su važniji opšti a ne privatni interese nije dvocifren. Ljudi nisu problem već ono neljudsko u njima. Otići će Dodik, ali ostajemo mi, skloni nanošenju štete državi svako na svoj način”.
Pronaći prave krivce i žigosati ih i progoniti do kraja
Bosnainfo: Cijenite li kako se iza političke i društvene krize u BiH krije veliki kriminal i korupcija s obzirom da imamo najave da nam poslije isplate duga firmi Vijadukt slijede stotine milionamaraka novih arbitraža i dugovanja?
Šoja: “Ako ima išta pozitivnog i dobrog u aferi Vijadukt, onda je to mogućnost koja se pruža našimmasama na sve tri strane da shvate da se posljednjih trideset godina nismo bavili izgradnjomveć rušenjem države kroz kriminal i korupciju. Ali narod to opet neće shvatiti jer mržnja je jača orazuma. Za mene nema nimalo dileme da je ova afera namještena i dobro sračunata. Ali ne samo ova već i mnoge druge.
Naše pravosuđe i naši mediji nisu ni svjesni koliko je ovo idealna prilika da krenu u pravosudnu imedijsku ofanzivu i da za svaku aferu pronađu prave krivce koje će žigosati i progoniti do kraja.Treba biti uporan i nemilosrdan, treba ispitati svaku sitnicu i onda objaviti rezultate pravosudnei novinarske istrage. Cilj svega je pokušaj da narod shvati da su ga oni koje on voli i za koje glasa ogoljeli do gole kože i da su sve uradili da narod teško živi.
Nažalost, ono što danas imamo su desetine minuta i sati posvećenih prenošenju informacija štaje ko od visokih dužnosnika izjavio o tome kako se može riješiti pitanje Vijadukta. Pa jedni kažu jedno, a drugi drugo. A svaki dan devet hiljada eura kamata.
Medijska kampanja da se objasni kako prijedlog da se od dobiti Centralne banke isplati trenutnidug je zaista degutantna, jednako kao i zaključak da treba uzeti od Centralne banke mnogo višenego što je dug. Trebalo je još davno najhitnije pronaći novac i isplatiti dug da se ne povećava.Ukratko, ako Centralna banka ima dovoljno novca za hitnu isplatu duga, a ima, onda treba tačnou cent isplatiti cijeli dug, a onda naći način da se novac vrati. Zar je to toliko komplikovano?!”.