Živi civili, većinom žene i djeca, zapaljeni su na više lokacija od kojih se posebno izdvajaju Pionirska ulica i Bikavac.
Dana 14. juna u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici zapaljeno je oko 70 bošnjačkih civila uglavnom iz sela Koritnik. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana. Dvije sedmice kasnije scenario je ponovljen na Bikavcu gdje je u kući Mehe Aljića zapaljeno 70 bošnjačkih civila. Preživjela je Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Tribunal je osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu, uključujući Pionirsku ulicu i Bikavac. Sredoje Lukić je proglašen krivim za premlaćivanja u logoru Uzamnica, te da je pridonio lišavanju života civila zaključanih u kući Adema Omeragića. Osuđen je na 27 godina zatvora. Sud Bosne i Hercegovine osudio je na 20 godina zatvora Radomira Šušnjara za zločine počinjene u Pionirskoj ulici. Mitar Vasiljević je osuđen pred MKSJ-om na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Višegradu, ali je oslobođen za zločin u Pionirskoj ulici.
Pred državnim sudom za zločine u Višegradu osuđeni su: Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Mićo Jovičić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Momir Tasić, Nenad Tanasković, Oliver Krsmanović, Petar Kovačević, Predrag Milisavljević, Petar Tasić, Vitomir Racković, Vuk Ratković i Željko Lelek. Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Novu Rajaka na osam godina zatvora. Prošle je godine državni sud izrekao presudu kojom je Milomir Đuričić osuđen na pet, a Vukadin Spasojević na 11 godina zatvora za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u logoru Uzamnica 1992. i 1993. godine.
Sudija Patrick Robinson je u presudi Milanu i Sredoju Lukiću iz 2009. godine okarakterisao zločine koje su Lukići počinili kao „bezobziran i izopačen prezir prema ljudskom životu“. Naveo je kako „u isuviše dugoj, tužnoj i nesrećnoj istoriji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku, paljenje kuća u Pionirskoj ulici i na Bikavcu mora zauzeti istaknuto mjesto“.
“Višegrad bi svakako trebao zauzeti istaknuto mjesto u komemorativnim praksama jer priča tužnu i bolnu istinu o ratu protiv Bosne i Hercegovine. Struktura stanovništva ovog mjesta danas je gotovo potpuno izmijenjena. Drina krije ljudske ostatke jednako kao što šute svi oni koji su svjedočili ratnim strahotama Višegrada. I ove godine apelujemo na sve one koji taje o sudbinama Višegrađana da konačno progovore i barem malo olakšaju bol porodicama ubijenih koje više od tri decenije čekaju na istinu. Suočavanje sa monstruoznostima devedesetih je težak teret za pojedinca, ali zajedno kao društvo moramo smoći snage da procesuiramo zločince iz naših redova i time svima pružimo bolju budućnost. Sjećamo se svih ratnih žrtava Višegrada, a posebno tokom juna kada iskazujemo pijetet civilima ubijenim u Živim lomačama”, poručuju iz UDIK-a.