U napadu Vojske RS-a 22. maja 1992. godine ubijeno je više od 40 civila, među kojima je bilo djece, žena i starijih osoba, dok je jedan broj njih odveden u zarobljeništvo, gdje su takođe ubijani na najmonstruoznije načine. Za sudbinu 38 osoba još se ne zna.
Preživjeli, članovi porodica žrtava i predstavnici lokalnih i kantonalnih vlasti polaganjem svijeća na spomen-obilježje u ovom naselju iučenjem Fatihe odali su počast ubijenima.
I danas su upućene poruke da zaborava ovog zločina neće biti te da porodice čekaju pravdu, a u njihovo ime govorila je Sanina Tabaković koja je u ovom zločinu izgubila oca Šahina čije kosti nikada nisu pronađene.
Danas stojimo ovdje ne samo da bismo se prisjetili strašnih zločinačkih dana iz 1992. već i da bi smo glasno i dostojanstveno potvrdili – nismo zaboravili, nećemo zaboraviti, ne smijemo. Ovaj datum je zauvijek urezan u naša srca, sjećanja i u našu bol, jer to je dan kada su nevini ljudi, naši roditelji, braća, sestre, djeca, odvedeni, ubijeni izbrisani iz života ali ne iz naših duša – poručila je Tabaković, podsjetivši na jedan od najmonstruznijih zločina.
To je priča i bol koji nakon više od tri decenije izazivaju šutnju u kojoj riječi postaju suvišne, jer na ovom mjestu je ubijena i žena koja je pod srcem nosila dijete. Ubijena je majka prije nego je to i postala, ubijen je život dvostruko u začetku i nadi taj zločin i ta slika ostaje urezana u pamćenje svakoga ko ima dušu. Šta ostaje čovjeku ako i pred takvim zločinom ostane nijem – kazala je ona.
Midheti Kaloper na svirep način u Lozju je ubijeno 13 članova porodice, među njima majka i brat.
– Ovdje su ubijeni moji najmiliji, rodbina, komšije i toliko godina poslije ovaj dan obilježavamo na dostojanstven način, kako naši najmiliji zaslužuju, ali sa nadom u bolje sutra i sa osjećajem krivnje zašto do danas još niko nije procesuiran za ovaj zločin. Zar trebamo 33 godine da čekamo, a imamo institucije koje trebaju da rade svoj posao. Očito da, kao što u svemu politika ima prste, između ostalog ima i u procesuiranju ratnih zločina. Mi smo svjesni toga , ali nećemo da pokleknemo. Živimo u nadi da ćemo dočekati tu pravdu i da ćemo na neki način dobiti tu malu satisfakciju. Svake godine nas je ovdje sve manje iz reda porodica ubijenih, jer porodice umiru, biološki sat otkucava – kazala je Kaloper.
Žrtvama su se poklonili mladi Goražda koji su za ovu priliku spremili simboličan performans, a lokalni zvaničnici takođe su uputili poruke da se odgovorni za zločine moraju privesti pred lice pravde Osobe koje su počinile ovaj strašni zločin, odnosno ti neljudi imaju svoja imena i prezimena.
Ta imena i prezimena trebamo svi znati. Kultura sjećanja i identifikacija odnosno sudsko sankcionisanje planera, naredbodavaca i izvršioca ovih, ali i svih drugih zločina je pretpostavka za izgradnju trajnog mira, jačanje suživota, vjersku i nacionalnu toleranciju i općenito bolji regionalni razvoj– kazao je gradonačelnik Goražda Ernest Imamović.
Premijer BPK Goražde Edin Ćulov naglasio je da pravda koja kasni više od tri decenije nije pravda, ali da kazna za zločin nikada ne zastarijeva Generalna ocjena je da je pri procesuiranju ratnih zločina u BiH Goražde ostalo zaobiđeno, a u prilog tome i činjenica da pred Haškim tribunalom niko nije odgovarao za zločine počinjene u Goraždu.
U javnost se iznose različite interpretacije o događajima u toku opsade, pri tome se često plasiraju neistine pa čak i negira počinjeni zločin. Stoga, danas sa ovog mjesta stradanja nevinih Bošnjaka, šaljemo poruku da kazna za zločine nikad ne zastarijeva i da će krivci za ovakva nedjela odgovarati. Nemamo prava da zaboravimo zločin u Lozju, kao ni ubijene Bošnjake za čijim posmrtnim ostacima još tragamo, u nadi da će njihove duše naći konačan smiraj – kazao je Ćulov..
Direktor Memorijalnog centra Sarajevo Ahmed Kulanić poručio je da generacije koje dolaze trebaju njegovati kulturu sjećanja.
– U trenucima dok su zločinci ubijali 40 nevinih civila, majke, djecu u utrobi majke, dok je krv tekla Lozjem, zastava jedine nam domovine RBiH je podizana ispred UN-a, važno je da ponesemo to sjećanje da je taj čin podizanja zastave i priznavanja nezavisnosti RBIH natopljen krvlju šehida i nevino ubijenih ovdje u Lozju i na drugim mjestima, to je činjenica i poruka koju moramo prenijeti mladim generacijama – naglasio je Kulanić.
Za zločin u Lozju sud Bosne i Hercegovine vodi postupak protiv Branislava Lasice i Miroslava Milovića, optuženih da su kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske komandovali i učestvovali u napadu. Suđenje se nastavlja 29. maja, ali porodice žrtava, kažu kako gube nadu u pravosudni sistem.
U drugom predmetu optužen je Brane Petković, ratni komandant TO Srpske opštine Goražde, koji se tereti da je naredio napad. Optužnica protiv njega potvrđena je još 2020. godine, ali Petković je nedostupan bh.pravosuđu.