Prema pisanju portala “Lipu”, stari Egipćani su je povezivali s božicom Izidom, vjerujući da se ona noću pretvara u lastavicu kako bi plakala na sarkofagu boga Ozirisa, najavljujući njegov povratak iz Kraljevstva mrtvih.
U staroj Grčkoj smatrana je darom Afrodite, dok su je stari Rimljani smatrali manifestacijom Laresa, božanstva zaštitnika kuće.
U kršćanskoj je tradiciji umjesto toga simbol uskrsnuća upravo zato što se svakog proljeća vraća najavljujući njegov dolazak.
U židovskoj tradiciji, objašnjava “Eye of Heaven”, lastavica se smatra blagoslovljenom i zaštićenom od strane Božanskog, ali također simbolizira promjenu i cikličke aspekte života, predstavljajući transformativno iskustvo duhovnog rasta.
Prelazeći na islam, lastavica se, iako se ne spominje u Kuranu, često pojavljuje u islamskom folkloru gdje se opisuje kao ptica koja vjeruje u božansku providnost.
Lastavica čak ima povlaštenu ulogu u Feng Shuiju, koji je povezuje s novim počecima i srećom, pa se iz tog razloga preporuča postavljanje umjetničkih predmeta inspiriranih ovom pticom u radne prostore ili sobe kojima je potreban poticaj energije.
U snovima se, međutim, kaže da najčešće predstavlja potrebu za promjenom okruženja ili unutarnju metamorfozu.
Stara vjerovanja kažu da lastavica donosi sreću. Ljudi su ih smatrali praktički svojim domaćim životinjama i veselili su se njihovom dolasku. Zbog svoje su brige prema mladima bile simbol porodičnog doma, stoga su ljudi u lastavici na neki način vidjeli svojevrsnu čuvaricu i zaštitnicu, odakle i vjerovanje da donosi sreću. Vjerovali su stari i da lastavica, koja je sagradila gnijezdo uz samo porodičnu kuću, čuva dom od udara groma, a vjerovalo se i da je lastavica najavljivač kiše. Otuda je nastalo tumačenje da će kiša padati ako lastavice nisko lete, odnosno da kiše neće biti ako lete visoko u nebo.