Pomenula je jednu ženu za koju kaže da joj je vječni uzor svoju majku.
– Za drugo ne znam, cijeli život sam gledala jednu ženu koja je radila sve sama, moja mama. Možda imam i zbog toga problem u privatnom životu. Ja sam ja. Sve znam sama, čak i ono što ne treba ili ne moram. To zna da bude problem nekim muškarcima, ali i nekim ženama, ja sam u stvari muškarac – rekla je Senidah.
Posljednja dva albuma koje je objavila, „Bez tebe“ i „Za tebe“, rekla je, posvećeni su njenoj majci.
– Iskreno pričam, „Bez tebe“ je prvi album bez mame. Bila je jedna pjesma na albumu, podsjećala me je na nju. Kada sam radila u studiju odmah su počele suze, odmah sam znala da ću je tako nazvati, i album sam joj posvetila. Drugi album „Za tebe“, može biti i za moju dušu, ali je posvećen njoj. Jer, ona je uvijek govorila, daj mi nešto življe, daj mi nešto veselije, a na drugom momentu imam puno takvih življih pjesama, može da se nađe. Voljela je pozitivniju muziku – ispričala je Senidah.
Majka je imala veliki utjecaj na nju. Naravno, nikada se nije pomirila s njenom smrću.
“Od njene smrti je prošlo 10 godina. Nije lako. Ni danas nije lako. Tada misliš da nećeš preživjeti ako se njoj nešto desi. Idem i ja za njom, ali tu si, ideš dan za danom. Kao lakše je, ali sjetiš se uspomena i pitaš se: ‘Gdje je ta osoba? Gdje je ta osoba i zašto je nema?’ Nije lako, pogotovo kada imaš teže dane. Baš je teško, ali ne smiješ da se prepustiš tim momentima”, kazala je, pa dodala:
– Puno toga mi je ostalo od mame. Ona je stalno meni govorila da sam ja posebna. Da sam savršena. Neka rodicaa onda kaže – niko nije savršen. Moja mama kaže – Moja Senidah jeste. Ja sam njoj bila super. Znala je da mi kaže da sam se popravila, i onda ja znam da sam se ugojila. Bila mi je prijateljica, mogle smo da se smijemo i sve, ali čim me pogleda, nisam smjela da pisnem. Čak ni u 27. godini, nisam smjela da pisnem, to je bilo prije nego je preminula – ispričala je Senidah.