Naime, Šeki je oduvijek volio da pjeva, ali je živio normalan život sa običnim poslom sve dok ga nije čuo jedan orkestar u kafani.
On se prisetio kako je radio na građevini.
– Zaposlio sam se u građevinskoj firmi „Hidrotehnika“, tako se zvala. Nije bilo loše. Kopaš kanale, miješaš malter, plata redovna, živeli smo u samačkom hotelu i bio sam svoj čovjek. E, tu sam počeo pomalo da pjevam… Znali su ljudi da lijepo pjevam, ali do tada sam pjevao samo na priredbama u školi, ništa, da kažem, ozbiljno, važno… Jedno veče smo otišli u neku prčvaru kod Cvetkove pijace i malo smo slušali muziku. Znaš kako, građevinci, fizikalci završe poso i gdje će nego u kafanu. Tu smo dolazili često. I navalilo društvo to neko veče da im pjevam i samo ponavljaju: „Aj ti da da otpjevaš dvije-tri pjesme, ajde, ajde!“ Bilo nas četvorica za stolom i na kraju se dogovorimo – ajde da pjevam! – priča Turković kome je bio suđeno da postane pjevač:
– Pozovemo šefa orkestra, pitamo ga je l’ može, a on kaže: može, ali jedna pjesma je tri hiljade! Pazi, da mi platimo pa mogu da pjevam! Skupimo ti mi dvanaest hiljada i ustanem ja da pjevam. Otpjevam te četiri pjesme, kad ono – gosti mi ne daju da siđem sa bine, traže još! Prilazi mi šef orkestra i pita me, na ijekavici, to sam dobro zapamtio, gdje inače pjevam. Pogledam ga i kažem, nigde. Nigde? Bilo mu čudno. Nastavlja on da se raspituje odakle sam, gde radim, šta radim… Odgovaram da radim u građevinskoj firmi, kopam kanale, mešam malter i vozim kolica. Hoćete li, kaže, da pjevate? Što da neću – ispričao je pjevač.
Turković je kasnije poslušao savjet čovjeka koji mu je predložio da pokuša da uplovi u muzilke vode.
– Tad smo kanale kopali u Mirijevu, bio je maj, sjećam se kao danas: rodile trešnje u Mirijevu, mi beremo, jedemo, krademo, a seljaci nas jure! I odem ti ja taj jedan dan u maju, po savjetu tog šefa orkestra, u udruženje „Melos“. Uzmem lijepo bolovanje i odem da polažem audiciju. I položim! I pazi sad ti ovo! Dobio sam diplomu da sam – kvalifikovani pjevač! Ne KV kopač kanala, nego KV pjevač! Čovjek s diplomom – objasnio je Šeki.