Odlazak iz porodične kuće i rodnog kraja, Šejli i članovima njene porodice bio je veliki izazov.
-Nije bilo lako jer je ona od nas otišla već u osmom razredu osnovne škole, žensko dijete, 14 godina. Mislim, i da je muško postojao bi me strah, a posebno što je žensko. Šaljemo je u jednu sredinu koja je nama nepoznata, ne mislim na Bihać kao mjesto, to je blizu nas, nekih 70 kilometara odavde, već na internat. Išla je među drugu djecu, pitali smo se kako će se snaći, da li će se uklopiti, da li će upasti u loše društvo. Pa i ja sam bio mlad, znam kako je to. Uvijek smo joj govorili da sa svakim bude dobra, da svakog posluša i da nikoga ne odbije, i stvarno je tako i bilo- prisjetio se Šejlin otac, a potom se dotakao i njihovog razdvajanja zbog upisa na Muzičku akademiju, koji je ubrzo usledio.
-Treba ići dalje, podržali smo je pred odlazak na akademiju. Nismo imali nikakvih problema sa njom. Moram da vam ispričam jednu anegdotu, zvao sam studentsku službu u Sarajevu i predstavio se kao Šejlin otac i rekao ‘Kako vi mene gospođice ne obavještavate o roditeljskom sastanku?’- našalio se pred kamerama i otkrio da je pozive upućene studentskoj službi krio od svoje kćerke tokom njenog studiranja.
-Oni su uvijek zvali, a ja to nisam znala. Tek kad sam diplomirala i kada sam dobila potvrdu su mi rekli na fakultetu da su moji roditelji često zvali da provere kakav sam student. Baš smo se smijali- kroz smijeh je ispričala Zonićeva.
Vaspitanje tri kćerke bio je težak zadatak za pkevačicine roditelje, ali danas sa ponosom i uzdignute glave mogu da kažu da su ih izveli na pravi put.
-Stvarno smo ponosni na svoje kćerke, preponosni- rekla je Šejlina majka, nakon čega je pustila suze pred kamerama.
Na pitanje da li je bilo momenata kada su poželkeli da Šejla odustane od muzike, odgovorili su kroz osmijeh:
-Kada sam trebala da se opredijelim za srednju školu, htjela sam da upišem nešto skroz deseto jer sam mislila da roditelji neće podržati moju želju za muzikom, jer je vladalo mišljenje da od toga nema ni hljeba, a ni para. Rekli su mi samo ‘šta ti pričaš, kakva farmacija?! Raspitali smo se i ima muzička škola u Bihaću, čak smo se i za smještaj raspitali. Ako želiš mi ti to preporučujemo’- prisjetila se Šejla koja tvrdi da bez podrške porodice koju je oduvek imala, danas ništa ne bi bilo isto, piše Grand.