Ako ste morali prerano postati neovisni, donositi teške odluke sami ili se nositi s vlastitim emocijama bez podrške, moguće je da ste kao dijete bili emocionalno zanemareni. To ne mora značiti da vas roditelji nisu voljeli, emocionalno zanemarivanje često se događa i u “dobrim” domovima gdje roditelji jednostavno nisu naučili prepoznati ili potvrditi dječje emocije.
Stručnjaci za portal YourTango izdvojili su sedam konkretnih znakova koji upućuju na to da vam roditelji nisu pridavali dovoljno pažnje dok ste odrastali, a posljedice toga prisutne su u odrasloj dobi.
Teško vam je tražiti ili prihvatiti pomoć
Umjesto da zatražite pomoć, radije ćete se mučiti sami. Čak i kad vam je teško, osjećate se nelagodno ako vam netko želi pomoći. Kao dijete možda niste imali nikoga tko bi vas pitao što vam treba ili kako se osjećate. S vremenom ste naučili da je traženje pomoći besmisleno pa više ni ne pokušavate.
Sami sebe kritizirate više nego što biste ikoga drugog
Postavljate si visoke standarde i često usmjeravate ljutnju prema sebi. Kad pogriješite, teško vam je oprostiti si ili pogledati na situaciju s razumijevanjem. Odrastanje bez emocionalne potvrde često dovodi do unutarnjeg osjećaja da niste dovoljno dobri bez obzira na stvarna postignuća.
Neugodno vam je govoriti o sebi
Lakše vam je slušati druge nego dijeliti vlastite misli i osjećaje. Kad je red na vas, osjećate se nesigurno i povlačite se. Djeca koja odrastaju s roditeljima koji ignoriraju njihove osjećaje često nauče da su njihove emocije “nepoželjne” ili “nevažne”, pa ih potiskuju čak i u odrasloj dobi, prenosi YourTango.
Izbjegavate razgovore o emocijama
Snažne emocije i sukobi izazivaju vam nelagodu. Kad se atmosfera “zagrije”, najradije biste otišli iz prostorije. Ako ste kao dijete doživjeli fizičko ili emocionalno napuštanje, vaš mozak može postati preosjetljiv na bilo kakvu prijetnju ponovnog odbacivanja, čak i kad ona objektivno ne postoji.
Mučite se sa samodisciplinom
Teško vam je natjerati sebe da radite ono što znate da biste trebali ili da prestanete s onim što ne biste smjeli. I onda sami sebe zbog toga kažnjavate. Roditelji koji nisu emocionalno svjesni često ne razvijaju kod djece zdrave unutarnje granice. Bez emocionalne podrške dijete ne uči kako se regulirati, a to se prenosi i u odraslu dob.
Potiskujete i zanemarujete vlastite osjećaje
Kad ste tužni, ljuti ili povrijeđeni, uvjeravate se da to nije važno ili da biste trebali “biti jači”. Često se emocionalno isključujete. Kako prenosi YourTango, problem je što dugotrajno potiskivanje emocija dovodi do gubitka povezanosti s vlastitim unutarnjim svijetom. Kasnije se pitate: “Zašto ništa ne osjećam?” ili “Zašto ne znam što želim?”.
Nedostaje vam suosjećanja prema samome sebi
Teško vam je prihvatiti vlastite slabosti ili pogreške. Sami sebi ste često najgori kritičar. Djeca koja prerano postanu samostalna izvana djeluju snažno, ali iznutra su često nevidljiva i nezaštićena. Nauče “biti dobra” jer nitko nije bio tu da ih podupre kad im je bilo teško.
Može li se to promijeniti? Jednostavno: da
Dobra vijest je da je moguće nadoknaditi ono što niste dobili. Danas, kao odrasla osoba, možete naučiti kako prepoznati vlastite potrebe, izražavati emocije, tražiti i primati podršku. Niste krivi za ono što se dogodilo, ali danas možete preuzeti odgovornost za svoj oporavak. Pažnja, nježnost i emocionalna prisutnost koje niste imali tada sada možete dati sami sebi, i to može biti iscjeljujuće.