Tuzlanska reperica, koja na scenu donosi sirovu iskrenost, društvenu svijest i neodoljiv groove, ostaje vjerna sebi čak i kad svi šute.
Njen stil je spoj ulice i introspekcije, mikrofon koristi kao oružje, a tekstove kao prostor za slobodu. S njom pričamo o muzici, sceni, inspiraciji, ali i o svakodnevici koja formira njen zvuk.
“Chwakka” eksplozivno se širi i sluša – je li to prefiks koji opisuje ne samo album nego i novu verziju tebe, Sassju 3.0? Šta se promijenilo u ovoj nadograđenoj, kreativnoj i duhovnoj verziji tebe?
– Prošlo je dosta vremena od mojih prethodnih albuma i mislim da se to čuje i osjeti. “Chwakka” u nazivu je zapravo žena – ali ne bilo kakva, nego jedna neobična, jaka i svoja žena. Na ovom albumu kroz nju pričam i o sebi. Danas vodim znatno mirniji život nego ranije. Volim porodična okupljanja, više se bavim sobom, zdravljem i duhovnošću. Okružena sam drugačijim ljudima, ljudima koji me hrane, a ne crpe. Nije to neka nagla transformacija, više kao softverski update – znaš ono, bolji sistem, ali isti duh.
Rekla si da si suradnike birala po osjećaju – koji je bio taj osjećaj? Jesi li tražila određeni vibe ili su se stvari sklapale spontano?
– Bitno mi je da ljudi s kojima radim zaista čuju mene – ne svoju ideju o meni. Ne da me pokušavaju smjestiti u neku kutiju, kako bi po njima Sassja danas “trebala” zvučati, izgledati ili se ponašati. Razumijem da je to nekad instinkt – da ljudi na osnovu starih albuma izgrade sliku – ali realno, ne možeš znati ko sam sada na osnovu nečega što sam snimila prije deset godina. Imala sam dužu pauzu, i danas sam u drugačijem mjestu, i emotivno i kreativno. Zato mi je taj vibe – da me neko prepozna ovdje i sada – bio presudan. Sve ostalo se onda spontano složilo.
Kažeš da postoji razlika između pisanja, pravljenja i rada na muzici. Koliko si se sada igrala tim procesima? Jesi li na “Chwakki” svjesno odlučila završiti pjesme koje su možda ranije ostale u skicama?
– Postoji ogromna razlika. Možeš ti napisati pjesmu i ostaviti je u ladici. Možeš je pustiti samo svom krugu ljudi – porodici, prijateljima – i to je ok. Ali raditi muziku za publiku znači mnogo više od same kreacije. To znači tražiti suradnike, graditi plan, investirati vrijeme, energiju, nekad i resurse koje nemaš, da bi sve to izašlo van. Znači završiti pjesmu do kraja, snimiti spot, staviti je u kontekst albuma. Na “Chwakki” sam baš to uradila – dala sebi prostor da završim priče koje su godinama bile samo ideje. A kad sam ih pustila van, tek tad sam osjetila da su stvarno moje.
Ovaj album dolazi nakon duže pauze – šta je bilo u fokusu u međuvremenu i kako se to odrazilo na tvoju muziku?
– U međuvremenu sam radila na različitim stvarima koje su me ispunjavale – držala sam pjesme i tekstove u ladici, čekajući pravi trenutak. Trebalo mi je vrijeme za sebe, da se posvetim porodici i unutrašnjem rastu. Ja koja sam bila prije pauze i sada se dosta razlikujemo; iskustva su me preoblikovala, dala mi novu perspektivu i dublju svjesnost. Ta promjena se čuje u svakom takt, u svakoj riječi – muzika “Chwakki” odražava ne samo moj razvoj, nego i autentičnost trenutka, onakav kako sam danas.
Je li “Chwakka” po nečemu posebniji od tvojih ranijih albuma? Osjećaš li ga kao novu prekretnicu ili je jednostavno evolucija tvog zvuka?
– “Chwakka” je moj prvi novi album – ne zato što su prethodni bili stari, nego zato što ga stvarno osjećam kao neki svjež početak. Ali ne bih to nazvala velikom prekretnicom, više kao prirodni nastavak puta kojim idem. Sve se nadovezuje jedno na drugo – i moje lične promjene, i muzika, i način na koji pristupam stvarima. Ovaj album nije kraj neke faze, nego nastavak vizije koju gradim, i zvuka koji se i dalje razvija. Radim dalje, inspiracije ne fali.
“Clash” je stvar koja mi se vrti na repeat, a vidim ni komšije se ne bune – daje taj ludi vajb koji nosi cijeli album. Jesi li priželjkivala da baš taj track bude među favoritima i da li si to ti – ti?
– “Clash” totalno nosi duh jednog drugog vremena – recimo prije desetak godina, kad sam i sama bila u nekom drugom mindsetu. Zato mi je bilo posebno drago kad sam dobila priliku da posudim taj riddim od Max Rubaduba. Tad niko ovdje nije znao napraviti nešto takvo – a ja sam znala tačno šta hoću. I dan-danas je obožavam izvoditi live, ima u sebi neku sirovu energiju i meni dragu nostalgiju. A da li sam to “ja” – pa jesam, samo u toj verziji Sassje koju još uvijek čuvam negdje u sebi.
“Sassja ft. Dedduh – Sadiradi (Tendo Remix)” doslovno je eksplodirao na muzičkim platformama! Jeste li očekivali da će publika ovako poludjeti na tu verziju? Šta misliš da je ključ tog hajpa?
– Tendo je ogroman talent i s tim remixom mi je zapravo napravio pjesmu kakvu sam sanjala imati prije 10 godina. Samo što tada nisam imala prave suradnike za to – zvuk je postojao u mojoj glavi, ali nije bilo resursa da ga pretočim u stvarnost. Kad sam čula šta je uradio, stvarno sam se oduševila. A Dedduh ima totalno isti vajb – nekako smo se svi našli u pravom trenutku i sve se savršeno posložilo. Mislim da publika osjeti kad je neka stvar prirodna i kad ide direktno iz duše. To je, vjerovatno, ključ cijelog tog hajpa.
“Ona se smije” nosi nevjerovatnu emociju i možda najbolje oslikava tvoju promjenu. Kakva je priča iza te pjesme i šta si željela prenijeti kroz nju?
– U pjesmi se smije moja kćerka. Sve ostalo je u tekstu.
Šta te i dalje gura da radiš muziku? Je li to isti drive kao na početku ili se s godinama mijenja?
– Skoro sam se baš nasmijala u razgovoru s Lu Jakelić, koja je rekla: “Ja ovo nisam birala.” I stvarno – to je nešto što ne možeš prestati raditi, jer je to jednostavno u opisu tvoje ličnosti. U tvojoj svrsi.
Zapravo, u jednom trenutku života sam mislila da mogu prestati – ali to nije bilo dobro ni za mene, ni za moje najbliže. Pisanje mi je postalo način da sačuvam zdravlje i mir. Nekad to završi kao pjesma, nekad ostane zapis – ali uvijek pišem. Jer to je to moje. Ja ovo nisam birala.
Koliko je lako ili teško biti žena reperica na Balkanu danas? Jesi li osjetila da su stvari sada bolje nego kad si počinjala?
– Sada je zabavnije jer ima gomilu različitih žena koje rade različitu muziku. Neke su lutkarke, neke lutke – ali to sve daje šarenilo i dinamiku. Nemam baš jednostavan odgovor na to pitanje “lako/teško”, jer sve to nosi svoj set izazova. Ali najiskrenije, drago mi je kad vidim neku novu djevojku, jer to znači da je scena bogatija i zanimljivija. Želim im hrabrost, sreću i da nastave raditi onako kako osjećaju.
Postoji li neka ženska MC scena koju posebno cijeniš i pratiš? Ko od djevojaka trenutno, po tvom mišljenju, nosi taj pravi zvuk?
– Ne smatram da postoji “pravi” ili “krivi” zvuk – zvuk je uvijek subjektivan. Najviše cijenim autorice pjesama i lutkarke koje drže sve konce u svojim rukama. Voljela bih da se pojavi neka prejaka producentica ženskog zvuka, jer mislim da bi to bio ogroman preokret za razvoj scene u regiji. To bi definitivno donijelo nešto novo i osnažilo žensku energiju u muzici.
“Chwakka” je vani, reakcije su lude – ali znamo da kod tebe nikad nema stajanja. Spremaš li još nešto za izbaciti uskoro? Možemo li očekivati nove singlove, spotove ili možda neko iznenađenje?
– Spot za pjesmu Vanilija je izašao prije par dana, a ja već radim na novim pjesmama i albumima. Nikad ne stajem – uvijek imam nešto u rukavu, uvijek je u planu nešto novo. Ostanite u pripravnosti!
„Mislim da je u ovo vrijeme globalnog kaosa najvažnije govoriti o ljubavi, o zajedništvu, miru i svimnijansama ljubavi. Zato smo odlučili baš sada objaviti Vaniliju koja je dio mog prošlogodišnjegalbuma. Koolade i ja smo radili pjesmu, Tajana Dedić sa suradnicima video i cijela kreativna ekipa iz
različitih država, a istog senzibiliteta i cilja.“ – rekla je Sassja.
„Dom treba uvijek ostati najsigurnije utočište, a ljubav i prije svega duhovni mir nešto što ćemo češće,svi kao ljudi, primjenjivati i spominjati. Vanilija je pjesma o ljubavi i bliskosti.“ – rekla je Sassja.
Pjesmu „Vanilija“, ali i cijeli album „Chwakka“ slušajte na streaming servisima:
https://bfan.link/sassja-chwakkahttps://bfan.link/sassja-vanilija