Sarajevski glumac Feđa Štukan, izazvao je veliko interesovanje publike na beogradskoj promociji knjige “Blank”, gdje je opisao svoj život koji nije bio nimalo lak.
– Najteži trenutak u mom životu je bio smrt moje djevojke, koju sam našao mrtvu u kadi. Dugo sam krivio sebe zbog toga, mada nisam bio kriv. Ugljen-monoksid je ubio. Krivio sam sebe jer nisam bio tu tada. Pokušavao sam da pijem, pa da alkoholom ubijem emocije, da ih svedem na minimum. To je pogoršalo stvari. Postao sam agresivan, pa sam pravio probleme u gradu. Pokušavao sam da se ubijem, ali nisam mogao. Pokušavao sam u mislima da se dovedem dotle da to sebi uradim, ali nisam mogao. Dođem do ivice, i nisam mogao to da napravim – kazao je iskreno bosansko-hercegovački glumac, koji iz rata na ovim prostorima pamti jezive stvari.
– Pucao sam čovjeku u glavu snajperom i promašio sam ga, jer je bio predaleko i sreća pa sam promašio. Pucao sam da ubijem i to je najstrašnija stvar. Nisam ga ubio srećom, ali u svojoj glavi je dovoljna odluka bila da ću pucati u živo biće. Nakon toga sam završio u ludnici. Bio sam godinu dana u ludnici nakon tog događaja. Prva tri mjeseca sam bio pod teškim sedativima, zatim sam sestrama rekao da sam okej, normalan, ali to tamo govore svi. Prva tri mjeseca mi je bilo užasno, nisam se razlikovao ni od bilo kog drugog ludaka. Živio sam na intenzivnoj njezi psihijatrije, jer su dvanaest kreveta bili za čitavu državu, baš najteži pacijent – priznao je četrdesetosmogodišnji Feđa, koji je nekada muku mučio sa narkoticima.
– Petnaest godina sam bio na drogi. Nisam uvijek bio toliko dugo aktivan, ali posljednjih nekoliko godina tog perioda sam baš bio na dnu. Volio sam da stavim što više droge u kašiku, a što manje vode, da fleš bude što jači. Tad se desio takav fleš, da me je odmah ubio, a povratak u život je bio u trenutku. Nije se život gasio postepeno i nije se vraćao postepeno, nego se vratio odmah i ugasio odmah. Prošlo je dvadeset minuta. Spojila se smrt i život, nije bilo prolaska vremena – rekao je Štukan za Blic.