Zastava Republike BiH s ljiljanima predstavlja važan historijski simbol otpora, identiteta i borbe za suverenitet tokom agresije na BiH u periodu 19921995.
Podsjetimo, 11. jula je zabilježen incident koji je uznemirio građane i javnost – zastava Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima, zajedno s jarbolom, pronađena je oštećena. Uzimajući u obzir simboliku datuma, vjeruje se da se radilo o pokušaju provokacije.
Zastava se danas, 18. septembra vijori ponovo na ovom lokalitetu. Iako kamera mobitela ne može lijepo da izoštri sliku, golim okom je ipak bolje vidljiva zastava.
Važno je podsjtiti javnost da se prije 33 godine, odnosno 22. maja 1992. godine, ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku prvi put zavijorila zastava Republike Bosne i Hercegovine sa šest ljiljana.
Tog dana naša zemlja postala je članica Ujedinjenih naroda (Rezolucija 757), čime je, kao sukcesor SFRJ, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala SFRJ.
U posljednjih nekoliko godina aktuelna je priča o bosanskohercegovačkoj zvaničnoj zastavi iz perioda 1992–1998. na kojoj je dominiralo šest ljiljana. Historičar Emir O. Filipović, koji se inače bavi heraldikom i bosanskim srednjovjekovljem, detaljno je u jednom radu objasnio kako je ova zastava postala zvanično obilježje BiH.
Naime, specifični uvjeti na početku 1990-ih nalagali su da je u traganju za novim državnim simbolima najpogodnije bilo posegnuti u davno vrijeme srednjeg vijeka, kada je Bosna imala jasna i sasvim određena heraldička znamenja. Time se željela istaći obnovljena bosanska državnost, pri čemu nije zanemarena ni “nacionalna neutralnost” novog grba.
Izborom simbola iz starije prošlosti, u kojoj nije bilo etničkih podjela, nastojalo se izbjeći podizanje nacionalnih tenzija koje su u to vrijeme bile dovoljno zategnute. Novi grb i nova zastava trebali su Republiku Bosnu i Hercegovinu staviti na kurs multietničkog jedinstva, u kojem bi pobijedili principi mira i međusobne tolerancije svih bosanskohercegovačkih stanovnika, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost.
Stvaranje nove bosanskohercegovačke zastave i grba počelo je već na zajedničkoj sjednici Vijeća održanoj 27. februara 1991. godine, kada je Skupština SR Bosne i Hercegovine na prijedlog 86 poslanika donijela Odluku da se pristupi promjeni Ustava SR BiH te da se donese ustavni zakon o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i Hercegovine.
Radna grupa za zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast Komisije za ustavna pitanja SR BiH, u čijoj nadležnosti je bilo i ovo pitanje, pristupila je imenovanju stručne grupe, sastavljene od eminentnih naučnika koji su trebali odrediti izgled i grafičku prezentaciju novih državnih obilježja Republike Bosne i Hercegovine.
Na poziv za učešće u izradi grba i zastave odazvali su se: iz Zemaljskog muzeja arheolog Hasan-Mirza Ćeman i historičar Tihomir Glavaš, iz Instituta za historiju dr. Boris Nilević; a za potrebe vizuelnog oblikovanja idealnog rješenja angažiran je samostalni dizajner Zvonimir Bebek. U timu je bio i dr. Enver Imamović, profesor starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, dok je za koordinatora i sekretara stručne grupe izabran diplomirani pravnik Vedran Hadžović. Pravni konsultant u ime Ustavnog suda SR BiH bio je Kasim Trnka.
Članovi ove Komisije su predlagali da osnovna boja nove zastave bude svjetloplava, koja inače simbolizira pozitivne karakteristike mira, blagostanja i zajedništva, i to po uzoru na boju zastave Ujedinjenih nacija. Također je predloženo da ona bude pravougaonog oblika i proporcija 5:3.
Na sredini nove zastave, veličine 7:12 u odnosu na njenu visinu, stajao bi “novi” bosanski grb koji je bio temeljen na izgledu sačuvanom na nekolicini srednjovjekovnih kraljevskih pečata i novca. Ipak, članovima stručne grupe je kao najvažniji predmet za identifikaciju srednjovjekovnog bosanskog grba poslužio mrtvački pokrov, tj. plašt kralja Tvrtka I Kotromanića, nađen prilikom iskopavanja krunidbene i grobne crkve bosanskih vladara u Milima (današnjim Arnautovićima) kod Visokog.
Tada je određeno da novi državni simbol postane ljiljan iz doba bosanskog kraljevstva, pošto ne predstavlja nijednu posebnu etničku grupu u Bosni i Hercegovini. Uporedo s tim, stručna grupa je istakla da bi porijeklo ljiljana trebalo zasnivati na posebnoj, endemičnoj bosanskoj podvrsti, koja raste na obroncima planina Igmana i Sutjeske te je predloženo da se zastavno koplje ubuduće treba završavati na vrhu stiliziranim ljiljanovim cvijetom, a ne uobičajenim ratničkim kopljem.
Dejtonskim sporazumom predviđeno je da BiH dobije nova obilježja o kojima su se trebale dogovoriti bh. vlasti, a do tada su važili “ljiljani”. No, kako dogovor nije bilo moguće postići, novu zastavu i grb konačno je, 1998. godine, nametnuo visoki predstavnik Carlos Westendorp.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.