Manifestacija je imala karakter svojevrsnog časa historije, tokom kojeg su prisutni upoznati s herojskim podvigom boraca Prve proleterske brigade, koja se krajem januara 1942. godine, na Romaniji, našla u okruženju jakih neprijateljskih snaga.
Štab brigade tada donosi odluku o rizičnom, ali jedinom mogućem pokretu – prolasku pored Sarajeva, preko planine Igman, prema oslobođenoj Foči, gdje se nalazio Vrhovni štab sa Josipom Brozom Titom.
U noći 27. na 28. januar 1942. godine, dok je led stezao planinu, a temperatura padala do minus 40 stepeni Celzijusa, borci su krenuli preko Igmana gotovo bez riječi. Mnogi su hodali satima sa promrzlim stopalima koja više nisu osjećali, s rukama koje nisu mogle držati pušku, s očima koje su se zatvarale od iscrpljenosti.
Padanje u snijeg značilo je kraj, pa su jedni druge dizali, nosili, gurali naprijed – ne zato što su bili jači, već zato što nisu smjeli stati.
Svaki korak bio je borba sa samim sobom. Krv se ledila u ranama, znoj se smrzavao na odjeći, a bol je postajala stalni saputnik. Kada su stigli u Foču, četrdeset boraca bilo je teško promrzlo. Slijedile su operacije bez anestezije – rezovi, amputacije, krikovi koji su se brzo pretvarali u tišinu. Niko nije tražio da se zahvat prekine. Podnosili su bol svjesni da su preživjeli kako bi borba mogla trajati.
Danas, osamdeset četiri godine kasnije, njihova imena možda nisu svima poznata, ali njihova patnja i žrtva utkane su u temelje slobode. Igmanski marš nije samo vojni manevar – to je svjedočanstvo o tome dokle čovjek može ići kada zna zašto ide.
-Nadljudski napor boraca Prve proleterske brigade nešto je što nikada ne smije biti zaboravljeno, kaže Refik Softić, predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-a Vogošća. Ovakvi primjeri nadljudske hrabrosti ne pripadaju samo prošlosti. Oni su trajna opomena i orijentir današnjim generacijama da se sloboda, sigurnost i dostojanstvo društva ne podrazumijevaju, već se čuvaju njegovanjem jedinstva,solidarnosti i antifašističkih vrijednosti. Ovo je priča o običnim ljudima koji su u nehumanim uslovima pokazali nadljudsku snagu. Njihova bol nas obavezuje da ne zaboravimo i da ne dozvolimo da se relativizuju vrijednosti za koje su dali zdravlje, mladost i živote.
Organizatori su poručili da obilježavanje ovakvih godišnjica ima poseban značaj u savremenom društvu, jer podsjeća na cijenu slobode i na odgovornost svih generacija da sačuvaju historijsku istinu i vrijednosti na kojima je utemeljena savremena Bosna i Hercegovina. Naglašeno je da obilježavanje ovakvih godišnjica ima poseban značaj u vremenu kada se historijske činjenice često relativiziraju, a vrijednosti antifašizma dovode u pitanje. Sjećanje na Igmanski marš, poručeno je, predstavlja otpor zaboravu i potvrdu da se sloboda nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo.
Manifestacija je završena skromno i dostojanstveno – uz vojnički grah i razgovore u kojima je tišina često govorila više od riječi.
Program obilježavanja ove značajne godišnjice započeo je okupljanjem antifašista kod Spomen-obilježja prolaska Igmanskog marša u vogošćanskoj ulici Spasoje Blagovčanina, gdje je položeno cvijeće, nakon čega je formirana kolona koja se uputila prema lokalitetu Grabljiva njiva.
Inače, ovogodišna Centralna manifestacija obilježavanja Igmanskog marša održat će se u subotu, 31. januara ove godine na Velikom polju na Igmanu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.