Skup je održan u okviru obilježavanja godišnjice zločina u Prijedoru, na osnovu odluke Organizacionog odbora da ovogodišnje obilježavanje bude fokusirano na zloglasni logor Trnopolje.
Učesnicima su se obratili istraživači ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava te bivši zatočenici tog logora.
Obratio se i muftija bihaćki, hafiz Mehmed-ef. Kudić, predsjednik Organizacionog odbora.
– Među zaduženjima ovog organizacionog odbora su brojne aktivnosti. Organizacija kolektivne šehidske dženaze trajni je emanet prema žrtvama i njihovim porodicama, zbog čega nastojimo da svake godine bude dostojanstveno održana. Islamska zajednica, kroz usvojeni Protokol Vijeća muftija, institucionalno brine o ovom važnom segmentu kulture sjećanja i čuvanja dostojanstva šehida. Istovremeno, budući Memorijalni centar u Trnopolju treba da bude mjesto istine, obrazovanja i naučnog istraživanja kako bi bilo sačuvano sjećanje na žrtve, a buduće generacije učile na historijskim činjenicama – rekao je muftija Kudić i zahvalio svima koji su podržali organizaciju ovog važnog događaja čiji cilj je dodatno rasvijetliti još jednu mračnu istinu o teškim zločinima koje su vojska i policija Republike Srpske počinile u logoru Trnopolje.
Amir Kliko, viši naučni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, govorio je o temi „Srpske vojne i političke pripreme za agresiju i genocid: primjer Prijedor“.
– Srpska agresija na Bosansku krajinu otpočela je u aprilu 1992. godine napadom dijelova petog i desetog korpusa na Bosansku Krupu, čime je osigurala prostor prema Cazinskoj krajini te omogućila nesmetanu realizaciju genocida, što se i desilo – kazao je između ostalog Kliko.
Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Muamer Džananović, govoreći o temi „Trnopolje – simbol pretvaranja civilnih objekata u logore tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu“, istakao je da su škole i objekti kulture vrlo često bili mjesta gdje je umjesto nauke i obrazovanja, provođen najgori vid mučenja i zlostavljanja civila.
– Škola u naselju Trnopolje koje je udaljeno 12 km od Prijedora, postala je koncentracioni logor i mjesto ponižavanja, mučenja, silovanja i deportacije, dok je prije agresije bila civilni i društveni prostor koji je služio obrazovanju, kulturi i odgoju lokalnog stanovništva. Kao i logori Omarska i Keraterm, logor Trnopolje formiran je odlukom Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor i stavljen u funkciju 24. maja 1992. godine. Ovaj logor bio je poznat posebno po velikom broju žena i djece. Trnopolje nije bio izolovan primjer, jer su na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine ovakvi logori formirani u prostorima škola, domova kulture, fiskulturnih sala i drugih civilnih objekata. Danas su mnogi ti objekti vraćeni u prvobitnu funkciju, a djeca koja danas pohađaju te škole nemaju nikakva saznanja o tome šta se u tim objektima dešavalo tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu – rekao je Džananović.
Da je logor Trnopolje bio mjesto ubistava, a da su kasnije ubijeni ljudi zakopavani u masovne grobnice, potvrđuju brojne presude i svjedočenja.
O tome je govorio Mujo Begić, istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava te dugogodišnji zaposlenik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
– Cijeli jedan sistem upotrijebljen je i značajan kapacitet tehničkih sredstava i ljudskih resursa da se prikriju zločini iz Trnopolja. Pogotovo je taj primjer vidljiv na primjeru Korićanskih stijena. Mi raspolažemo informacijama da je u logoru Trnopolje i u vezi s logorom Trnopolje ubijeno 211 Bošnjaka i Hrvata, a njih 14 vodi se kao nestali. Vršili smo ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava koje se vežu za Trnopolje na 12 lokacija. Ubijanja logoraša u Trnopolju bila su brutalna. Jedan od najeklatantnijih primjera jeste zločin na Korićanskim stijenama, gdje je 21. augusta 1992. godine ubijeno, prema do sada potvrđenim identitetima, 182 ljudi dovedenih iz logora Trnopolje i bačenih niz liticu. Njihove posmrtne ostatke kasnije su pokušali spaliti kiselinom. Takva brutalnost prema ljudima nije zabilježena – konstatovao je Begić.
Kao dijete je s majkom i sestrom bio u logoru Trnopolje, a njegov otac Ejub iz ovog logora odveden je na Korićanske stijene, gdje je i pogubljen. Jasmin Medić, danas poznati i priznati historičar porijeklom iz Prijedora, govorio je o temi „Deportacije i prisilno premještanje civilnog stanovništva iz logora Trnopolje“.
-Logor Trnopolje je logor s najvećim brojem zatočenika u bivšoj Jugoslaviji. Formiranje je bilo glavna pretpostavka za stvaranje etnički čistog teritorija. Ovaj logor postao je tranzitna stanica za protjerivanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva iz Prijedora i Bosanske krajine. Autobusima i vozovima odvoženi su ljudi, najčešće izvan teritorije koja je bila pod kontrolom bosanskih Srba, u srednju Bosnu, što je bilo u skladu s izjavama političara iz reda srpskog naroda, a citirat ću predsjednika Kriznog štaba opštine Prijedor: „prema nezavisnoj državi Alijinoj – rekao je Medić između ostalog.
Hikmet Karčić je svoju doktorsku disertaciju posvetio istraživanju logora u Bosni i Hercegovini te učestvovao u mapiranju logora u Bosni i Hercegovini.
Na današnjem okruglom stolu govorio je o temi „Trnopolje: Logor koji je promijenio percepciju rata u Bosni i Hercegovini“.
– Ono što želim posebno istaći, jer mislim da je dragocjena informacija, jeste da je četvero djece rođeno u logoru Trnopolje, u improviziranoj ambulanti u sklopu logora. Razgovarao sam s medicinskim radnikom koji je porađao jednu ženu koja je rodila žensko dijete koje je dobilo ime Zerina, po imenu supruge ovog medicinskog radnika. Prvo izvještavanje o logorima u Prijedoru bilo je izvještavanje novinarke ITN-a Penny Marshall i novinara lista The Guardian Eda Vulliamyja. Međutim, prvu vijest o logorima u Bosni i Hercegovini objavio je Roy Gutman, koji je sa svojim fotografom iz Njemačke, Andreasom Kaiserom, napravio i objavio prve fotografije na Manjači, nakon čega je krenulo interesovanje medija i za ostale logore. Kada su Marshall i Vulliamy objavili fotografije iz Trnopolja, na kojima je Fikret Alić, nastala je prava pometnja u svjetskoj javnosti. Pedeset godina nakon holokausta i pada Istočnog bloka, svijet je ponovo vidio bijelca iza bodljikave žice. Iako je centralna vlast u Sarajevu redovno izvještavala svjetsku javnost o logorima u Prijedoru, ta informacija doživljavana je kao islamska propaganda. Istražujući ovu temu, nakon objavljivanja ovih fotografija nastao je ogroman pritisak prema srpskim vlastima i samo se možemo pitati koliko bi razmjere zločina bile veće da se ovaj medijski izvještaj nije desio na ovakav način – zaključio je Karčić.
Mirsad Duratović, član Organizacionog odbora i dugogodišnji predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor ’92“, prenio je i vlastita iskustva osobe koja je bila živi štit i gledala ubistva svojih rođaka i komšija.
– 1992. godine bio sam treći razred srednje škole, a moj brat Halid završavao je osnovnu školu. Kada su krenuli zločinci u krvavi pohod, postavili su me za živi štit, gdje sam išao pred njima, a oni sa puškama uperenim u nas kroz selo Bišćane. Tu sam gledao direktne egzekucije svoje rodbine i komšija, a nakon toga dovezen sam u logor Omarska, gdje sam bio zatočen u zloglasnoj Bijeloj kući, potom prolazio kroz razna maltretiranja, ispitivanja i bio pretučen više puta, od čega i danas imam posljedice. Kroz sudske postupke i u javnosti srpska strana govorila je da je u Omarskoj izvršena selekcija logoraša, tako da su na Manjaču prebačeni oni logoraši koji su učestvovali u pobuni i napadu na srpske vojnike. Ja sam bio jedan od maloljetnika koji je bio na Manjači, a bilo je i mlađih od mene. Često se spominje teza o slobodi ulaska i izlaska iz logora Trnopolje. Međutim, to je bilo isključivo radi traganja za hranom i nikada nije bilo dozvoljeno da zajedno odu svi članovi jedne porodice, jer se znalo šta će se desiti s onim koji ostane ako oni koji su izašli pobjegnu. Zločin silovanja u Prijedoru najmanje je istražen i najmanje procesuiran, a dešavao se i u logorima i izvan njih. U mom rodnom mjestu bila je kuća u koju su odvođene žene i gdje su silovane – istakao je Duratović.
Nakon ovih izlaganja, doneseni su zaključci okruglog stola od kojih je jedan od najvažnijih da treba nastaviti govoriti, istraživati, poticati nova istraživanja, primjenjivati temeljitiji pristup i nastojati motivisati mlađe generacije da se tokom školovanja dodatno posvete rasvjetljavanju istine o logorima, posebno o logoru Trnopolje.
Istaknut je značaj ulaganja u institucije koje se bave istraživanjem, dokumentovanjem i publikovanjem istine o zločinima u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.