Srđan Srdić: Sarajevo postaje grad u kojem se ljudi više ne osjećaju sigurno

Sarajevski političar Srđan Srdić oglasio se putem društvenih mreža porukom u kojoj je progovorio o sigurnosnoj situaciji i općem stanju u Sarajevo, poručivši da grad sve više gubi osjećaj sigurnosti i povjerenja u institucije piše Crna-Hronika.

„Ne znam je li teže onima koji su otišli iz Sarajeva, trbuhom za kruhom, ili nama koji smo ostali i svaki dan gledamo šta nam se dešava pred očima“, naveo je Srdić, osvrćući se na odlazak građana u potrazi za stabilnošću i sigurnijim sistemom.

U svom obraćanju istakao je da su mnogi napustili grad kako bi pronašli mir, stabilnost i sigurnost za svoju djecu, dok oni koji su ostali, kako kaže, svjedoče svakodnevnom narušavanju sigurnosti.

„Postali smo grad u kojem se ljudi više ne osjećaju mirno. Pucnjave, nasilje, bahata vožnja, kriminal koji se ponavlja, a epilog često izostane“, poručio je, dodajući da građani sve češće postavljaju pitanje ko ih zapravo štiti.

Srdić je upozorio i na, kako navodi, opasnu pojavu navikavanja na negativne pojave. „Navikavamo se na sirene, na crne hronike, na to da je ‘normalno’ da nije normalno. A to ne smije biti normalno“, istakao je.

Posebno je naglasio da sigurnost nije luksuz, već osnovno pravo svakog građanina, te da bez sigurnosti nema ni dostojanstva, ni ostanka mladih, ni povratka onih koji su otišli.

„Sarajevo može biti najljepši grad za život. Ima ljude, historiju i energiju. Ali bez sigurnosti i odgovornosti u institucijama, sve ostalo su prazne priče“, zaključio je Srdić, pozivajući na veće građansko i institucionalno preuzimanje odgovornosti.

Njegova objava izazvala je brojne reakcije javnosti, a rasprava o sigurnosti i stanju u gradu nastavlja se i dalje.

Pročitajte njegovu poruku u cijelosti

Ne znam je li teže onima koji su otišli iz Sarajeva, trbuhom za kruhom, ili nama koji smo ostali i svaki dan gledamo šta nam se dešava pred očima.

Oni su otišli tražeći sigurnost, stabilnost, sistem koji funkcioniše. Otišli su jer su htjeli miran san, jer su htjeli da im djeca bez straha idu u školu i da znaju da zakon vrijedi isto za sve. A mi koji smo ostali mi smo ostali da gledamo kako se u našem gradu sigurnost topi iz dana u dan.

Postali smo grad u kojem se ljudi više ne osjećaju mirno. Pucnjave, nasilje, bahata vožnja, kriminal koji se ponavlja, a epilog često izostane.

Grad u kojem roditelj razmišlja hoće li mu se dijete sigurno vratiti kući. Grad u kojem se sve češće pitamo ko nas štiti i da li nas iko zaista štiti. Institucije koje bi morale ulijevati povjerenje često ostavljaju samo sumnju. Umjesto da osjećamo sigurnost, osjećamo nemoć.

I najgore od svega navikavamo se!Navikavamo se da je loše-dobro! Navikavamo se na sirene, na crne hronike, na priče koje traju dva dana pa se zaborave. Navikavamo se na to da je “normalno” da nije normalno. A to ne smije biti normalno.