Sarajevo

Jaki udari vjetra oštetili krov Planinarskog doma Motka (FOTO)

Na Motki, onom tihom planinskom pragu s kojeg se Vogošća čini tek tačkom u daljini, 25. novembar svake godine ima poseban zvuk.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

To je datum kada se koraci članova Planinarskog društva  „Planinar“ stapaju s historijom zemlje; kada se Dan državnosti miješa sa šumom bukovih krošnji i bistrinom visinskog zraka.

    I ove godine krenuli su istim putem. Tradicionalni „Pohod na Motku“, pređen toliko puta da ga pamte i tragovi na kamenju, vodio je prema domu „Motka“, smještenom na 1.254 metra nadmorske visine. To je mjesto gdje se mnogi vraćaju kao starom prijatelju – zbog tišine, pogleda, druženja, toplog čaja i one neobjašnjive jednostavnosti planine.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

    Ali priroda, baš kao i historija koju su planinari slavili, zna biti nepredvidiva. Dok su se smjenjivale oblake i zrake kasnojesenskog dana, nad Motkom su se spustili nagli i snažni udari vjetra. Buka koja se uvukla u krošnje brzo se pretvorila u lom, u krckanje drvenih greda i pomjeranje krovnih ploča. Dom koji je godinama strpljivo građen, popravljan i čuvan, dom u kojem je toliko puta grijala vatra i smijeh, odjednom je postao ranjen.

     Učesnike pohoda dočekalo je neugodno iznenađenje – snažni udari vjetra vidno su oštetili krovnu konstrukciju doma.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

    -Navikli smo mi na planinu i njene ćudi, ali ovi udari vjetra su nas ipak iznenadili, priča Džemo Kožljak, predsjednik Planinarskog društva „Planinar“. Krov je djelimično oštećen, a kiša koja je potom počela padati prijeti da pogorša štetu. Sve što smo godinama radili svojim rukama, svojim sredstvima sada moramo ponovo braniti od vremena.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

    Dom „Motka“ za mnoge je  simbol zajedništva i volje. Mjesto na kojem se piju prve jutarnje kafe u tišini, preslaguju ruksaci, hvataju signali, prepričavaju avanture. Zato je vijest o šteti više od pukog tehničkog problema. Ona je podsjetnik da se vrijednosti koje zajednica gradi moraju neprestano čuvati.

    A planinari su na to navikli. Čim se vjetar smiri, već znaju šta slijedi. Ruke koje su godinama popravljale dom biće ponovo tu – prije snijega, prije zime, prije nego što planina opet prodiše svojim uobičajenim ritmom. Ono što je vjetar narušio, ljudi će ponovo sastaviti.

    Jer Motka je više od izletišta; to je tačka na kojoj se susreću priroda, tradicija i upornost jednog društva koje vjeruje da se dom čuva – i kada ga vrijeme iskušava.