U trenutku kada su temperature još uvijek niske, a mnoge porodice zavise isključivo od centralnog grijanja, vijest da su cisterne vraćene prazne izazvala je ogorčenje, strah i osjećaj napuštenosti.
Top sa Žute tabije sinoć je, dokle god se čuo, označio početak ramazana. U Vogošći je, simbolično, označio i kraj grijne sezone. Ne zato što je sezona prirodno završena, već zato što je sistem još jednom zakazao.
Prema neslužbenim informacijama, razlog odbijanja punjenja cisterni mazutom leži u činjenici da Vlada Kantona Sarajevo nije izvršila uplatu sredstava za njega. Ako je to tačno, postavlja se jednostavno, ali bolno pitanje: kako je moguće da se osnovne komunalne potrebe građana dovode u pitanje zbog administrativnih i političkih nesuglasica?
Građani Vogošće nisu tražili luksuz. Nisu tražili nove projekte za naslovnice, niti promotivne fotografije. Traže grijanje. Traže toplinu u svojim domovima, sigurnost za djecu, starije i bolesne. Traže minimum dostojanstva koji podrazumijeva funkcionalan sistem.
Umjesto toga, svjedočimo još jednom primjeru institucionalne nebrige. Dok se politički akteri bave međusobnim optuživanjima, rekonstrukcijama većina i moralnim samospoznajama, građani postaju kolateralna šteta. Posebno je poražavajuće što se odgovornost prebacuje s jedne institucije na drugu, dok niko jasno i javno ne preuzima obavezu da problem riješi odmah i konkretno.
Vogošćani se s pravom pitaju: gdje su prioriteti vlasti? Kako je moguće da se sredstva za osnovne komunalne potrebe ne planiraju i ne osiguravaju na vrijeme? Zar grijanje nije elementarno pitanje javnog interesa?
Pohvalno je kada pojedini nosioci funkcija priznaju političku odgovornost ili govore o moralnim dilemama. No, moral bez djelovanja ostaje prazna riječ. Građanima nisu potrebne emotivne izjave, već operativna rješenja. Nije dovoljno priznati problem – potrebno ga je spriječiti.
Posebnu zabrinutost izaziva i pitanje izgradnje nove toplane. Projekat koji se najavljuje kao trajno rješenje problema grijanja u Vogošći ostaje obavijen nejasnoćama. Gdje je zapelo? Postoji li jasna dinamika radova? Jesu li osigurana sredstva? Bez transparentnih informacija i konkretnih rokova, svaka najava ostaje samo još jedno obećanje u nizu.
Neodgovornost prema sistemu grijanja nije samo tehničko pitanje, to je pitanje odnosa prema građanima. Kada domovi ostanu hladni, to nije samo pad temperature; to je pad povjerenja. A povjerenje se, jednom izgubljeno, teško vraća.
Vogošća ne traži privilegije. Traži pouzdan sistem, odgovornu vlast i poštovanje osnovnih životnih potreba. Jer grijanje nije politički alat, niti sredstvo za potkusurivanje, ono je osnovni uslov dostojanstvenog života.
I dok se čekaju odgovori i rješenja, ostaje gorak osjećaj da se u ovoj priči toplota najlakše gubi, ali ne samo ona u radijatorima, već i ona u odnosu vlasti prema građanima koje bi trebala predstavljati.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.