Podijelio je ro na društvenim mrežama:
Na osnovu Člana 11 i Člana 116 Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, upućujem zastupnička pitanja Vladi FBiH:
Da li je tačna informacija da ova Vlada – na prijedlog jedne od ministrica iz redova HDZ-a – nastavlja praksu prethodne Vlade, da se i dalje milionskim iznosima sredstava poreskih obveznika finansira izgradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru?
Na osnovu kojih pravnih akata, dozvola i inspekcijskih nalaza se izdvajaju milioni za izgradnju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru?
Postavljam dodatna konkretna pitanja:
· Da li je Vlada od ove javne ustanove, dobijala i da li dobija finansijske izvještaje?
· Ima li Vlada na uvid cjelokupnu projektnu dokumentaciju?
· Najvažnije: posjeduje li Vlada dokaze da Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru ima sve potrebne građevinske dozvole, potvrde i pravno valjane dokumente koji omogućavaju izgradnju objekta?
Da li federalna inspekcija ima ikakvu nadležnost u ovom slučaju? Je li utvrđena legalnost zemljišta, građevinske dozvole, imovinsko-pravni odnosi?
Obrazloženje:
Ured visokog predstavnika još tokom 1996. i 1997. godine, ali i kasnije, jasno je ukazivao da zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru nema valjane dokumente, ni odobrenja za građenje. Konkretno, u reagovanju od 14. januara 1997. godine, šef ureda OHR-a u Mostaru Martin Garod navodi:
„Od Gradske uprave Mostara nikakva dozvola za radove koji su u toku nije dobivena. Ukoliko postoji želja da se nastavi sa izgradnjom Hrvatskog narodnog kazališta, taj prijedlog treba da ide ispravnim putem, preko Gradske uprave Mostara, uz izdavanje potrebne projektne dozvole.“
Sličan dopis OHR ponavlja i 5. aprila 1997. godine, jasno ističući da Gradsko vijeće Mostara nikad nije dalo odobrenje za gradnju ovog objekta.
Građani Mostara i Bosne i Hercegovine s pravom očekuju da se budžetski novac troši legalno i transparentno. Kultura ne smije biti sredstvo za etničku dominaciju, niti simbol političkih konstrukcija koje su već jednom osuđene od međunarodne zajednice, i odbačene od civiliziranog svijeta.
Kultura – posebno ona javno finansirana – mora biti otvorena za sve. Ona ne pripada samo jednom narodu. Ona je prostor zajedničkih vrijednosti, dijaloga i slobode.
Nažalost, i prethodni i aktuelni saziv Vlade Federacije BiH nastavlja finansirati ovaj projekat – i to uprkos brojnim nejasnoćama i opasnostima koje ovakvo postupanje sa sobom nosi.
Da li će Vlada prekinuti s ovom praksom dok se ne utvrdi puna zakonitost ovog projekta? Hoće li tražiti povrat novca ili ga preusmjeriti za neku drugu namjenu?