Ovdje je posebno simptomatično ispitivanje i zlostavljanje maloljetnika bez prisustva advokata ili staratelje, prema njegovom i svjedočenju njegovog oca, te pokušaj iznuđivanje priznanja prema želji policije. Samo u ovoj godini svjedočili smo nizu napada i upućenih prijetnji prema Bošnjacima bez adekvatne reakcije policije. Sa druge strane svjedočimo brutalnosti i tendencioznom pristupu entitetske policije prema Bošnjacima. Sve ovo je posljedica nikad provedene reforme policije i kontinuiteta djelovanja policije RS koji se veže za policijske strukture čiji su dijelovi presuđeni, pred Haškim sudom, da su počinili genocid nad Bošnjacima – naveo je Salkić.
Dodaje da nacionalna struktura zaposlenih u MUP-u RS nikad nije uspostavljena prema članu 97. entitetskog Ustava.
– Na implementaciji ovog člana nikada, dosljedno i principijelno, nisu insistirali predstavnici međunarodne zajednice, a posebno to nije činio OHR i visoki predstavnik čiji je primarni zadatak provođenje civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sve dok pripadnici takve policije pjevaju pjesme “za krst časni, za Nemanjiće, za Obiliće”, dok od 7000 policajaca u MUP-u RS imamo 330 Bošnjaka teško da možemo očekivati objektivan i nepristrasan rad, kao i stvaranje sigurnog okruženja za Bošnjake od strane ovakve entitetske policije.
Obaveza je državnih bezbjedonosnih agencija, ali i OHR-a, da se uključe u osiguravanje sigurnog okruženja za Bošnjake u ovom entitetu nakon napada u Višegradu, Bratuncu, prijetnji u Bijeljini, Doboju, zadnjeg zlostavljanja dječaka u Osmacima. Očito je da je policija instrument u rukama vlasti u ovom entitetu za dalji pritisak na Bošnjake što ima za posljedicu osjećaj nesigurnosti po ličnu i kolektivnu bezbjednost Bošnjaka u ovom entitetu – istakao je Salkić.